Kolumne

utorak, 18. srpnja 2017.

Mario Kovačević | Most



Povrh žubora ljetnog potoka
povrh divlje jesenje bujice
ko pružene ruke u pozdrav stisnute
kamenu dugu iznjedrile litice

Stvoren da zbližava i spaja
da gordo nadvisuje rijeku
stvoren da nikad ne razdvaja
već da rijeke i njime teku

I most još nosi u sjećanju
korake znane, korake stranca
dječju brzinu, staračku šetnju
veselo teturanje pijanca

Od svih koraka što su ga prošli
noseći svaki svoju sudbinu
jedni su laki koraci došli
da zauvijek odu u dubinu

Je li to kamen okupan rosom
- il' sumornim kišnim oblacima -
kao suzama, za njenom kosom
i onim lakim, lakim koracima

Nema komentara :

Objavi komentar