Kolumne

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Luka Tomić | Naučio sam, sad znam


Sve ružno što sam vidio
u meni je nešto promijenilo
i više se ne smijem nego ožiljke brojim
al' ti si moje svjetlo, tebe volim

I još u svemu nalazim smisao
još život mnogo vrijedi
ako tvoje dobro srce ne zaledi
moju ljubav što ne blijedi

Stao sam se borit
izgledala si sretnija više
mislio sam da vrijeme sve pa i tebe briše
al' tmurno je to vrijeme, puno kiše

Naučio sam, sad znam
samo umirem kad se od tebe odvajam
i kad nestane svijeta i vremena
moja će duša zaljubljena
po svemiru tražiti tvoju
da zajedno budu u vječnom spokoju

Naučio sam, sad znam
samo umirem kad se od tebe odvajam
i kad nevolja na mene krene
tražit ću tvoje oči u mom zagrljaju snene
jer su jedine prave

Volim ih kad nešto slave
i kad su tužne i jako strepe
opet su tako anđeosko lijepe

U tvojoj kosi vjetar se po moru igra
u tvojim rukama dijete sigurno pliva
pogled ti dobrotom moje rane liječi
želim s tobom naći put ka sreći

Naučio sam, sad znam
samo umirem
kad se od tebe odvajam

Nema komentara :

Objavi komentar