Kolumne

nedjelja, 11. lipnja 2017.

Hana Konsa | Ja vidim...




Ja vidim dragi rešetke tvog zatvora
I tvoje sjajne oči
Dok mi govoriš
Da ćeš ih prepilati, slomiti, rastaliti

Tvoja usta pjevaju pjesme
Dok ti se noge ukorjenjuju
U hladni kamen
Uzničke sobe

I ne znam
Da li da ti kažem
Da su te riječi
Te pjesme i taj sjaj u oku
Jedino što ćeš ikad moći

Da li da ti kažem
Da tvoje tijelo nikada
Neće izaći, potrčati
Ljubiti, letjeti

Da li da se okrenem
I odem
I hodam toliko dugo i toliko daleko
Sve dok zvuci tvoje tugaljke ne presahnu

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.