Kolumne

četvrtak, 25. svibnja 2017.

Nada Vukašinović | Vještice su uvijek zdrave


Danuška je rano ustala. Nije stala pred ogledalo. Već dugo to ne čini. Zna što će vidjeti. Isprala je lice u hladnoj vodi i nasumice zavezala kosu u rep. Prala je zube i gledala kroz prozor. Ne prestaje padati gusti snijeg.

- Već drugi dan!

Imala je nekoliko dobrih dana i dovoljno snage da polako obavi zaostale poslove. Voljela je ustati rano i dugo za stolom sjediti uz šalicu čaja od mente.

- Dan po dan - ponavljala je poznatu rečenicu, - proteza za preživljavanje. -

Pokušala je stvoriti sliku te proteze za preživljavanje. Ispod svake ruke jedan sunčani dan.

Snijeg joj je ovih dana ograničio kretanje. Danas mora van iz kuće.

Omotala je oko vrata šal, a prste ugurala u debele vunene rukavice. Snijeg je pokrio sve prilaze kući, lagan i još netknut. Lopatom ne može sve očistiti jer nema toliko snage.

Noge su joj ostavljale trag u mekanom snijegu. Znala je nekada davno na takvom snijegu ostaviti otisak ruke, tijela.

- Napravi anđela u snijegu! - govorili su.

Metlom je lagano čistila snijeg ispred vrata pa onda na stepenicama. Probijala se prema dvorištu.
Nije odmah primijetila čovjeka, koji je stajao pred vratima i promatrao. Čovjek u crnoj kožnoj jakni, bez kape i rukavica, jednom rukom je od sebe gurao psa, a u drugoj je držao oveću crnu kutiju. Vidjela je da se na trenutak zbunio.

- Neće on ništa, samo javlja, slobodno dođite!

- Ovo je vaše gospođo, šalju iz servisa, gotov je.

- Uđite, malo ćete se zgrijati! Imam čaj od mente!

U nekoliko koraka došao je do nje spajajući po dvije stepenice.

- Dobra vam je ta metla gospođo, brezova, ovakve još samo vještice koriste.

- Vještice su uvijek zdrave! Znači moj kompjutor je gotov?

Otresao je snijeg s čizama i ušao za njom u kuhinju.

U kuhinji je mirisalo na jabuke, cimet i mentu.

Danuška je osjetila blagu nesvjesticu i hladan znoj na potiljku. Mislila je to je samo trenutno od svježeg zraka. Uhvatila se za vrata. Teško je napravila nekoliko koraka do kupaonice, noge je nisu služile. Povratila je.

- Opet - pomislila je - još jedan loš dan.

- Gospođo! - u dva koraka našao se pored nje.

- Od kemoterapije. - sručilo se poput kiše kamenja.

- Što mogu učiniti? Koga mogu zvati?

- Pomozite mi da legnem.

Danuška se svom težinom oslonila na njegovu ruku. Skinuo je njezin šal, rukavice i jaknu i polegao je u krevet poput djeteta. Brisao joj je hladne kapljice znoja s čela. Tresla se, bilo joj je hladno pa ju je pokrio.

- I vještice su bolesne - pokušala se nasmijati.

- Rijetko kada, ali to brzo prođe! Bolest dođe i prođe. Ne brinite tu sam pored vas.

Zaspala je, a kad je otvorila oči on je sjedio pored nje.

- Očistio sam sav snijeg dok ste spavali, a mogu i sutra doći.

Ispod prozora je ostavio anđela u snijegu.

Nema komentara :

Objavi komentar