Promičem kroz duguljasti tamni hodnik okrunjen spletom uzburkanih misli, sporog koraka, lijeno razgrćući pramenje sivila, sve dok ne dosegnem slabo svjetlo koje klizi kroz mutno staklo iznad jednih vrata i začudim se iznova, lažni izlaz
Naizgled moćni, kobni labirint raspline se s nekoliko kapi svjetla koja me primamljivo miluju i pozivaju, kreni prema jugu, prema davnom moru, isti je pravac, plov je jednake mučne dužine s mnogo neizgovorenih riječi
Okrećem se drugim vratima nasuprot i ulazim odlučan, svakako se oduprijeti napasti, mada znam kako me i s ove strane očekuje slično otkrivanje zatamnjenog lica labirinta, sve je isto, samo je pogled iza kormila usredotočen prema sjeveru, sve je isto, oba su mora varljive vode
Svi su njegovi izlazi lažni i zato je labirint jedinstven, neponovljive strukture izrasle u mit
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.