Kolumne

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (25)


Pazi ovo…Znaš ti kaj moraš prvo skinuti sa sestre kad joj se uvališ onak u ordinaciju pod hitno, naš kaj, joj da, tog sam ti zbilja već ispričala, sori… Sam čuj, to me malo i kopka, nemrem si pomoći, ja nisam ničija sestra. To ti mene malo muči, je glupo do zla Boga , al me muči, to nam je nekak tak u naviki da njih kombiniramo. Doduše, puno se njih i samo kombinira, al ipak mislim da je sve to malo prenapuhano, ko uostalom sve kod nas. Napuhavamo se dok ne puknemo, menjamo vlade i svaki put krc pukne, onda u tim glasačkim špelunkama nekaj križamo kaj da bu bolje, a opet ništ. Svaki puta se oni gore jedino uspiju nadebljati ko pajceki. Čuj, ja ne znam kad si ti točno došla doma, al ovi sad kaj su gore su bili takoreći kost i koža kad su došli vladati, a pogle ih sad. Ko giceki. Kakti moraju ići na svečane večere, čitala sam kak je jedan izjavil da mu je to od toga kaj je prestal pušit, a zaprav je tek počel sam on još tog valjda nije svjestan. Čuj, mlad čovek a izgleda ko da su ga pčele ispikale i još se ne srami govoriti kak bu sirotinji dobro. Bu dobro ak malo dublje u kontejnere za smeće zaviri. Mislim, zaviri sirotinja… Pogle malo ujutro ko ti po smeću kopa. Lepa gospoda, kaj znaju odijela nositi, ni to iz Karitasa, vidiš da su nekad bili gospoda, a sad evo ga na na kaj su spali. S druge strane opet, svi smo kakti bez posla a vidiš ti voznog parka, ma govorila sam ti već o kolektivnom jaukanju. Svi se furaju na te lizinge i slične jebade…Čak sam i ja bila na rubu ponora s nekim autom, al dobro, onda sam vidla ko mi je pravi prijatelj. Onda kad sam tražila jamce, Višnja. Nije to bil neki auto, zaprav ti je to bila pizdarija od nekog korejskog plastičnjaka, al trebal mi je jamac. Jamac! I kaj, zela sam si rokovnik i krenula od a do že. Čuj, stara to ti je bilo za priču. Ili su bili u kreditu, ili su bili na putu ili u pizdi materini. Svi su se lepo izmicali, pogotovo oni kaj su mi znali doći kucat na vrata da im posudim od svoje sirotinje. Oni pak kaj su ostali u jako, jako malom broju i kaj su bili ni vrit ni mimo da mi daju potpis nisu zaprav mogli biti jamci. Ja to nisam znala pa kad sam došla u banku ovaj samo kaj nije prasnul u smeh kad je videl kolka je penzija od mog nesuđenog jamca. Onda sam lepo poslala sve vrit i odustala od vožnje. I znaš kaj sam još napravila. Znaš kaj? Kupila sam si novi rokovnik i v njega prepisala sam imena kaj su mi pristala jamčiti, ove ostale sam lepo zaboravila. Fertig. 
Mislim si ja, kaj će ti Mirjana ti pizdolisci, kad su te trebali bili su tu, zivkali su te, a sad…Ko jegulje…Al općenito, to s jamcima ti je jako neugodno, ko i sa svedocima za sud. Kad ih trebaš propadnu u crnu zemlju. Jako neugodno iskustvo, jako neugodno. Joj čuj, al ovaj nisi čula, sad sam se setila…Đedo ti tip doktoru i veli mu doktore, doktore, suzi mi oko…I doktor mu suzi oko…Kužiš?…Ne?…Joj kolko ti treba…Stvarno si Višnja malo ukomirana…Jebeš tuđinu…To ti je valja i od te nostalgije…Svi su ti vani nostalgični za domovinom, skoro kak oni u domovini za njihovom lovom… Kaj veliš? Da idemo nekam drugam? A zakaj? Jesmo im napravile pošten račun? Jesmo. I onda? Zakaj bi se mi sad premeštale, viš da se ovaj šmrklivac tek zalaufal. Sad nam svaki čas dofurava tu vodu, ti bogca kaj da smo deve. Pusti sad, idemo si još nekaj naručiti za fajrunt. Ti buš…(konobaru) Dajte nam još dve čaše onog…Je onog belog…Viš, ide mi na mig oka, a na početku, se sećaš…Treba njima treninga…Čuj, nismo mi ovce da pasemo…teško ti se navike menjaju. Velim ti, nemam ja niš protiv dotepenaca, al Višnja moja, dok nisu došli naša ti je Savica bila lepa, čista i zelena, u njoj smo se kupali, pa se sećaš, iz nje su čist dobru ribu lovili, a onda najedamput stari fičeki, stari šparheti i slične fore…I ko je prvi počel, pitam te ja ko? Ja znam da si ti još friška tu, al promatraj malo oko sebe, gledaj malo te face…Na primer ova moja u školi iz računovodstva. Da joj vidiš papak. Ti da joj vidiš, ona si jadnica na silu gurne te nožetine u te špičoke, muči se, pati, a prsti hoće van, u opanak, draga moja…al kaj, ženska dela u uredu, malo dela malo se šeće, prek vikenda zum po žderaču u rodno mesto i lepo. Zato ona fura džip a ja se mogu furati znaš na čemu,  i nije onda čudno da sam se i po tom liniji spanđala s tim vozačem, zaprav on ti je bil vlakovođa, kaj kompliciram, no tip je vozil lokomotivu, a dolazil ti je po tu malu sa špičokama. Dobro, sad to sve skupa od mene nije baš lepo, al pitam te ja jel se ko pital jel meni uvek lepo, jel se pital? On ti je po nju dolazil navečer, kakti oko škole ima svakakvih manijaka, a ustvari on se je lepo mogel prodat pod nekaj takvog. Ko od stijene odvaljen, velka glava, brčine, velke ručetine…

Čuj ja kad sam saznala da fura s tom grdosijom našalila sam se pa sam je pitala jel s njom fura il ju gura,  a to ti se, naravski, nije sviđalo maloj i otad me mrzi. Mislim, još me više mrzila kad sam joj ja popalila gulivera pred nosom, a o tom ko je koga popalil bi se još dalo pričati. To ti je sve išlo brzo i onak valjda po seljački. Vidli smo se valjda dva puta kad je on po nju dolazil i on je mene zvrcnul, ja sam ga pitala otkud mu moj broj a on mi je rekel da je zvo informacije. Pazi zvo informacije. Sirovina velim ti, al kaj kad su kod mene hormoni jebena stvar i nikad ne znam kak ću reagirati. Tak sam ti se ja neko vreme isključivo vozila s vlakom što iz lojalnosti prema cijeloj njegovoj struki što iz praktičnosti, a Višnja moja kolko vidiš mi još uvek nemamo metroa i ne bumo ga nikad ni imali, osim ak zbilja ne kane proširiti onaj zahod na trgu.

I da znaš taj ti je lokomotivac fest mislil ozbiljno. Ja sam si malo iskalkulirala i njegov posel i njegovu kućicu i njegovu ostavinu i starce i moram ti reć da sam bila na mukama, a kad me je zaprosil kod zapadnog kolodvora, bila sam na rubu da velim da. U krajnjoj liniji svi smo mi seljaci, a ovaj još i zna vozit vlak, mislila sam si, i rekla sam mu da bum malo razmislila radi dece, al kaj, taj tjedan dok sam si ja kakti trebala razmisliti i odlučiti se dogodil se takav peh i nesuđeni mi je završil u Vrapču, Višnjica moja, možeš si ti to zamislit. Jebate, znaš ti kaj se je njemu dogodilo i kak je to zaprav stresno zanimanje. Bacila mu se pod vlak. Ne, ona iz škole, ma kaj bi, ta si je drugog jebača našla dok si rekla keks, ne, bacila mu se neka treba pod vlak i to moje godište, naše godište, Višnja. Zamisli! Uglavnom, ženska je imala troje dece, muža bez posla, mamu šećerašicu bez noge, tatu nije imala na svu sreću jer se bojim i pomislit bez čega bi on bil da je bil živ, i tak, mom Jozi je sve puklo pred očima. Nije bil u stanju podnijet tu krivicu, makar nije bil kriv. Čak su ga peljali na to pumpanje radi alkotesta i bil je čist, al kaj, savjest je savjest. Svi je mi imamo, u većoj ili manjoj mjeri. I tak sam ti ja opet popušila, a čovek, tek sad vidim, zbilja je bil dobar. Čuj, zajebal je samo jednu i to je upitno, zaprav se sama zajebala, a ovi naši gore su zajebali sve pa ništ. Savest im čist dobro funkcionira. Čuj, il si dobar il nisi. Nema sredine… Uglavnom, kad sad nekak rezimiram, zaprav sam se zadnjih pet godina bavila s tim da nekog uhvatim, onak za prav. Valjda to dođe s godinama kužiš ono kaj ti hoču zaprav reči. Sve to malo po malo me počelo umarati i nekak sam si unutra govorila da ak sad nekog ne ukebam nikad ni ne bum. Nije to lako. Uhvati te neka nervoza, groznica, al kad si takav valjda ti to i nejde. Ništ ne treba forsirati, jel?  Joj, Isuse, daj pogle onog tam, onog kaj novine prodaje…Znaš čiji je to muž?…Ne znaš, no kak bi i znala…To ti je Melitin muž, je, je, one Melite kaj je u banci delala. Delala…A sad je doma, sa štakama. Joj, stara, duga priča…Pa valjda si čula spiku o financijskom inženjeringu, jebote da se smrzneš i ak nisi u toj tvojoj Finskoj. Bingo! Viš sad sam pogodila…Finska, Finska! Bravo Mirjana!…

Uglavnom ti je ta Melita uložila neku lovu od ostavine u taj inženjering, ja ti se tu puno nisam interesirala, jer nikad nisam imala keša osim za redovito, al škvadra je dobivala luđačke kamate. Kad je išlo s malim, Melita ti je zaključila da bi bilo dobro više uložiti pa bi se više i dobilo. I tak je prodala stan i dala otkaz u banki uz nekakvu otpremninu i sve ti je to opet uložila tam. Pričala mi je kak su je uvek kad bi došla po kamatu na stolu u hodniku čekale mocart kugle. Ja sam joj rekla da je meni to sumnjivo, uprav to s mocarticama, al kad se čovek povampiri za lovom povampiri  se. Išlo ti je to kod nje nekakvih pet, šest meseci a onda ti je pukla ta afera i svi su spušili glavnicu. Ko je kakve kamate dobil dobil je, ko nije, mogel se pozdravit. Melita je spušila i stan i posel, a  jako brzo je posel spušil i njen muž jer mu se firma raspala kak su se sve naše firme raspale.Ti sad zaprav nemaš više prave firme, velim ti, je…Evo ti primer opet s tim jamcima. Onaj Franjo kaj mu je stari imal šusteriju, on ti se jedan dan tak naljoskal, a kolko ga znam nikad nije bil na tu stranu. Zaklet antialkoholik. Ja sam se vraćala , sad više ne znam otkud,  i naletim ti ja na njega, pijan ko majka. Veli on meni da me poziva na čaj, a ja velim njemu da mi se čini da je on izgleda malo preveć čaja već popil, al ipak sam pristala, nemrem čoveka odbit, zaprav me je i zanimalo zakaj se tak natankal. I priča on meni, onak kroz hikanje i zamuckivanje kak je uzel kredu za stan. To mi je bilo logično jer kolko sam ja bila upoznata sa situacijom ženska ga je izbacila na cestu, takoreći, no, mogel se vratit starcima, al čuj, čovek s četrdeset opet doma mamici kužiš ono…I veli on meni da nemre naći jamca jer veli da ga traže jamca iz firme de de, a on ima sve frendove s deoo i kaj, pita on mene imam li ja nekog u vodovodu ili elektri ili negdje u pizdi materini gdje je taj dede. Ja mu velim da sam bila u istim govnima s autom, doduše auto nije za spavanje i nije tak goruće, bar ne za mene kužiš ono, al šalu na stranu vidim da je frik u strašno nezavidnoj situaciji, dobro nisam ti sad htela o tome, bum ti o tom malo posle, sad bum ti završila tu Melitu s tim inženjeringom. Dakle, Melita ti je sve spušila, ostali su svi bez posla, a zamisli dete, dete je bilo, pa ja mislim da je mala krenula tek u školu. Ti, ostali su ti faktički na cesti. Na cesti! I onda kak su tak ostali ko crkveni miši,  normalno je da je na Melitu naletil i taj auto sa zna se kakvim tablicama i da niko tu nije odgovaral, a sirota je skoro pol godine bila po toplicama i za uspomenu joj je ostala štaka i željezo u nogi.

To ti se stara moja događa, a od love ni l. Zato se pripazi malo, ti si kakti nova, jer tu ti je kod nas situacija jako kompleksna, blago rečeno. Blago rečeno, Višnja moja. …No, pogle ti to, opet zastoj…malo, malo pa stanu. Ti tramvaji kak da su od kartona, padnu dve kapi i škljoc… I viš ti tog vremena, sad se malo sunce pojavilo i sad je već počelo curiti…No, ja sam ti onda tom Franji onak pijanom rekla da može ići spavati kod mene dok se ne sredi. Čuj, kaj sam ja znala da bu to sređivanje tak dugo trajalo. On ti je kod mene bil skoro pet meseci, jedino kaj je bilo dobro to kaj je decu matematiku instruiral i tu smo nekak sve kompenzirali. Ni puno jel, odonda je puno pil, al ja to nisam plaćala, jer ja alkohol ne držim doma, a kak se je snalazil po tom pitanju nije me briga. Zakaj bi i bilo. Spaval je u kuhinji, išel je na posel i ništ ni bilo. Ozbiljno, ništ ni bilo, al ti ak ga se sećaš, on je stvarno bil komad. I još je uvek.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.