Kolumne

ponedjeljak, 3. travnja 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (19)


Ozbiljno. To sam ti čitala, a Bože moj, to ti je proučaval i jedan moj, al ne znam jel bum ti o njemu stigla. Čak se je i Zdenkec posle vadil kak ima takva vuha zbog vode. Al u njegovom slučaju to voda ni mogla napraviti. Uglavnom, svi su ti u tom hotelčeku sličili na neke velke patuljke. Čuj, ja sam s talijanskim bila i ostala na vi i ko bi skužil da face oko nas opće nisu Talijani. Nije ni Brankec, a on ti se kakti služil s jezicima. Sad bi ti rekla, kak se je služil s jezikima, prije s jezikom, jebate. Glavna ti je spika bila da je taj Brankec glumil vegetarijanca i da je zaboravil kakti unapred najaviti da dolazi i da taj kuhonja pripremi unapred posebnu žderaču. Tak smo ti mi jeli prvi dan neki puding od krumpira, a unutra ti je bilo pošpikano nekaj kaj je izgledalo kak da su crvi. Nekaj strašno.

Zbilja moraš umirati od gladi da to pokosaš. Naravski, moj se Brankec bunil i rekel je da on ne bu jel to njihovo sranje i oni su mu za pet minuta dofurali isti taj komad, sam su iz njega povadili te crve od šunke. Drugi dan  smo za ručak dobili nekakvu francusku i opet su neke gliste virile iz nje. Brankec je pital ovoga jel to tuna il neki špek, a frajer ti je njemu rekel nek se kakti ne brine, da nije tuna da je špek i sve si mislil kak bu ovaj bil sretan s odgovorom. Onda se je Brankec uzbunil, da kak to njemu ko starom gostu ne izlaze u susret, a da ti o konobaru kaj nas je dvoril ne pričam. Ne, zaprav o njemu ti i hoču sad ispričati, al polako. Ispočetka. Daklem, taj ti je konobar išel oko nas, a frajer ti se tak nekak stalno znojil, i ujutro i navečer. Il je bil neki teški psihič il su i njemu proradili krivi hormoni. Sve mu je padalo. To je bilo za poludit. Ti bokca, ja sam se već počela tresti, dobivala sam tikove kad bi prošel kraj mene, a zaprav u drugu ruku bilo mi ga je žal. Nekak mi ga je čist došlo žal, podsećal me je na mog dedeka. Se sećaš kak je baki došel iz šupe s prstom u rukama. Zamisli ti kak su to već onda naši prišili. Zaprav, kad si pomislim, nismo mi ni tak loši u toj medicini. Drek bi se ja išla van lečiti, imamo i mi konje za trku. I jahanje. Mislim kaj, recimo, ona kaj je dva kata bila iznad nas…Znaš ona kaj je delala u nekoj građevinskoj firmi pa je bila na čekanju, jebate, skoro celi naš faks je čekala…E, pa njena ti je šogorica dete furala negde u Švicarsku. Ko na ziher. Čuj, prije joj je doma račun došel neg je ona s detetom stigla. Još su joj i naplatili i neki konzilij, a žena sama veli da nikog osim medicinske sestre vidla nije. Lova dela, Višnja, lova…A naši ak se potrude onda su Himalaja, sam ak se potrude, al to je drugi par rukava…

No, i tak ti se Brankec pobunil, sve se je to sredilo, dobil je nekakav poseban meni, iste grozote ko i prije, al bar nije tih crvi i glisti  bilo. Ja sam ti većinom živela na kavama, jer je to kolko tolko bilo prepoznatljivo, i tu i tam bi si čopnula kakvo voće iz zdjele na što su svi grdo gledali, jer valjda im je to bilo za ukras. Znaš Talijane i njihov kičeraj. Treći dan sam naručila kavu na šanku, a skužila sam već da u tom hotelčiću delaju svi sve. Čak i na bazenu. Je, normalno imali su ti i bazen, pa je tak jedan te isti  frajer jedan dan bil spasilačka služba, drugi dan je menjal plahte, a treći je dan valjda bil šef kuhinje. Taj treći dan ti je Brankec otišel s nekim jebivetrima u taj vinograd na neku probu vina, a ja sam ti, valjda od tog sveg sranja, dobila proljev i ostala sam doma, mislim u hotelu. Ispraznim ti se ja kak Bog zapoveda i mislim si kak bi mi sad pasala jedna dobra kavica. I naručim ti ja kapučino, a onog malog kaj se je jako znojil ti je dopal šank. Skuha ti on meni kapučino i na onoj pjeni ti s kakaom nacrta srčeko. I kaj da čovek pomisli?! Mešam ti ja taj kapučino i fiksiram frajera. Mislim si, ak oduzmem onaj znoj i onu isfuranu bradu od tri dana, nije ni tak loš, mislim opće nije loš. I znaš kaj sam si još mislila. Velim ja sebi, Mirjana, tolko si već u prometu, a s Talijanom nikad nisi bila. Baš da probam je istina da su oni najbolji ljubavnici ili je to čista glasina, jebate, stvarno sam se onak stručno i znanstveno počela zanimati. A znanost traži žrtve. Mislim si, jedna ševa više-manje ne menja mi stvarno stanje. Cmačem ti ja taj kapučino i dalje fiksam frajera, i nije mi jasno jel to on dela svima srčeka il mi znojko hoće nekaj poručiti. Isto si tak mislim, kaj, ak ja budem duljila, frajer bu promenil radno mesto, otišel bu v plahte il ko zna di, a i moj se bu snobek vratil iz vinograda i niš od znanstvene ekspedicije. Ni pet ni šest, dignem ti se ja kao po vatru, a u torbi valjda deset upaljača. Upali mi frajer cigaretu i ja ti počnem s rukama nekaj spikati i tak to…Vidim ja da mali hvata udicu i ja ti nastavim onak kak to obično ide, od vremenske prognoze do stanja na cestama.

Donesem ti si ja onu kavu na šank i sednem se za njega, pijuckam i nabadam neke reči. Nije ni tak užasno bilo, mislim da me je svaku desetu i skužil. Nakon pola sata došla mu je smjena i onaj s recepcije je nastavil kuhat kave. Nas dvoje smo nekaj brljali oko vinskog podruma i tu ti je on meni kakti obečal da bu mi išel pokazat vinski podrum, kužiš ono mislim obečal mi je s rukama i s nogama, ne. Mislim, valjda je bilo to, ak sam ga dobro skužila.  Draga moja, Višnja, kad ja to sad tebi pričam ja nemrem verovat. Malog sam zbarila brzinom svetlosti. Čisti rekord. Već smo se u liftu počeli hvatati, dok nismo pali pod tu bačvu kaj je izgleda puštala, ti jarca, smrdila sam po nekom crnjaku do Uskrsa. Povalimo se mi tak na tim pločicama i to ti nije dugo trajalo, jer se tipac moral žurit šljakat i onda ti on meni, ne znam, valjda sam mu spominjala nekaj na talijanski, onda ti on meni, srčeko moje, veli da je on iz Argentine. Argentine?! Jebate, kak iz Argentine, jel iz nekog talijanskog grada kaj se tak zove il zbilja iz…

Čuj, bilo mi je glupo, dobro, to kaj sam se poševila s tipcom ni bilo tak loše, al baš sam štela s digičom, kužiš. I tak ti on meni onak opet s rukama i nogama objasni da je on iz Argentine, da je frajer kaj je jučer bil na bazenu iz Brazila, jebote, velim, ja ima li tu opće digiča, mislim u ovom hotelu. Veli on da nema, jer da za takvu lovu niko ne bi delal iz Digičije, a možeš si misliti kolko mu je trebalo da mi to objasni. Znači tak. Mislim si ja, kaj je ovo, kaj tu delaju sve te face, kaj im nije lepše doma, neg da tu robuju debelom gazdi i teti gazdarici. A nju, ti da si nju vidla. Ona je bila digička. Ja sam prva dva dana misila da je čistačica. Treba ih je pratila u stopu. Zato su i bili svi tak splašeni i znojni. Dublje u razloge svega nisam mogla ulaziti, kaj zbog jezika, kaj zbog Brankeca koji se u međuvremenu vratil i pital me kak sam se provela bez njega. Ja sam mu rekla da mi je bilo jako dosadno, a on mi je na to rekel da me više ne bu ostavljal samu s tim opasnim digičima. Možeš si mislit kak su oni opasni, a još više kak su digiči. Tak da ti ja, Višnja moja, nis  trebala potegnuti do Argentine da vidim kak to oni delaju, al  na žalost s digičem nisam nikad probala. Posle sam i Brankecu rekla da sam saznala zakaj svi imaju tak čudne noseve. Onda me je on, bogec iskompleksirani, pital jel i on ima čudni nos. Čuj, a kaj bum mu rekla?! Frajer me se primil ko pijan plota. Tek sam ga posle otkvačila i to sam ga morala tak fest prevariti, a s kim drugim neg sa Zdenkom, on mi je tu uletil ko naručen.

Je, je, dragi moj Višnjek, taj me Zdenkec, rekla sam ti, prati ko sjena. Čuj, ipak je otac moje dece, nema tu posebne filozofije, al veza postoji, kužiš ono, mislim. I kolko ja znam već si dugo nije našel nijednu, kaj ja znam…Nekak kakgod okreneš ko da smo si suđeni. Ima nekaj v toj reči, čuj on visi po cele dane na tom sudu…Kaj ja znam.

Nastavlja se...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.