Kolumne

subota, 8. travnja 2017.

Josip Horvat Macado | Klopka za uspomene



Zavjese se polako otvoriše. I shvatih da sam na pozornici ostao sam. Pokušao sam si dočarati svirku nekog razbludnog valcera. Ali taj ples zahtjeva partnera...

....................................................................
Nije li savršenstvo upravo u jednostavnosti
kada su proročanstva presahla
gotovo svojevoljno
koje još ponekad čujemo
samo uz urlanje vjetrova
kao da smo nevidljivi
pred tom našom nestvarnošću.
Neću biti prestrog.
Preplavljuje me na kraju aluzije
jedno veliko - zbogom
od kojeg iskašljavam poljupce
kojima pravdam tu vječnu romantiku
drhtavicu.
Onda se sjetim i zatvorim oči.
....................................................................
Preda mnom se odmata moj život. Gledam u svoju izbezumljenost. Nakon tebe, samoća boli. Ona pred kojom i pakao drhti.
Znam da je to sve bio san. San koji ću do kraja života snivati.
Otvorio sam oči i oslovio te imenom. I ostao sam sam na svijetu. Crna slutnja se ostvarila.
Svaki puta kada pomislim na tebe, osmjehom tvoje slike slažem u srce.
Zbogom anđele moj. Zbogom i ostaj mi sretna u svome svijetu.
Volim te....

iz zbirke pjesama - ukleti plivači

Nema komentara :

Objavi komentar