Kolumne

srijeda, 22. ožujka 2017.

Zrinko Šimunić | Stari most



Eh, sjećaš li se
kako smo se šamarali na starom
turskom mostu

Sočno
u kreket žaba

Iz užitka
ali i za pokoru

Pljas ... niz lepet vjetra
u maslac mjesečine

Pamtim:

Ti, u iznošenoj
flanelnoj košulji i bijelom jeansu («stone wash»)
raščešljana
otkopčana

- kupam ti pupak -

gazila si po suzama rijeke i nehajno
upadala
u čokoladu od skorenog blata
capa,
tapa, tap ...

A zatim si tamo, na kamenom mostu
pjegavom od algi
htjela da ti izmamim mulj
između nožnih prstiju
i poljubim pete, grickam tabane

Tebi, kao kakvoj maloj djevojčici
s ispucalim crvenim lakom na noktima i smiješnom
grivnom
od crne kože

Smiješila si se
i lijevom mi nogom
gnjavila prepone

A nisi mi dala
da ti diram cice, a one su tako ljupko
plesale
u valovima tvoje košulje

Bradavice
provirivale
krupne od žudnje

A zatim
si rekla:

Pljusni me !

Hoću da osjetim
tvoj bijes na zubima, plamen
na usnama

I tako je
to počelo

Tvoje slane suze
tvoj smijeh

Vrući obrazi

i slani
slatki šamari na tvom licu
i vrele
crvene ćuške na mom licu

Voljeli smo se
kao zemlja i kiša
oblak i munja

Ma, ko dvije
zaljubljene činele

Nema komentara :

Objavi komentar