V. B. Z. Predstavlja | Martina Vidaić „Tamni čovjek Birger“ i Tomislav Zajec „Katolička krivnja“

Srijeda, 15. ožujka 2017. godine, u 19 sati
Botaničar, Trg Marka Marulića 6, Zagreb

Sudjeluju: Martina Vidaić, Tomislav Zajec i Marko Pogačar

Radujemo se Vašem dolasku!

Martina Vidaić
Tamni čovjek Birger

Okruglu petoljetku nakon Goranom za mlade pjesnike nagrađenoga prvijenca Era gmazova, Martina Vidaić javlja se s dostojnim lirskim nasljednikom. Tamni čovjek Birger razvija i nadopisuje ranije zacrtane poetičke strategije i tematsko-motivske matrice: ova tiha, konfesionalna lirika koja mjestimice prerasta u zaglušujući egzistencijalni vrisak razapeta je između minuciozne egzegeze protagonistice i njezina – počesto ponešto rezigniranog i bezvoljnog – odmjeravanja snaga sa svijetom. Tkivo, koje je u prvoj knjizi bilo prije svega ono posve opipljivo, fizičko, sada je tkivo svakodnevice, rutine nad kojom, uz knjige i dnevne rituale, bdije šef: nerealno mala / riječ za božanstvo. U njezinu žrvnju nestvarne djevojčice, koje nisu slučajno u ovu knjigu prebjegle iz poznatog naslova Marije Čudine, nakon godina naukovanja nalijeću na zid; godine lutanja zaglavile su u shemi večera, kauč, TV. No ne treba smetnuti da na toj intimnoj građevini, čvrsto ograđenoj, postoji prozor, i taj je prozor širom otvoren – kroz njega se u prvom planu vidi biljka, onih nekoliko listova poezije. 

Tomislav Zajec
Katolička krivnja

Dramatičar, prozaik i pjesnik Tomislav Zajec svom novom pjesničkom rukopisu nameće snažan konceptualni okvir koji položaj pojedinačne pjesme podređuje cjelini djela – u pitanju je, umjesto zbirke, zaista pjesnička knjiga.

Svaka pjesma započinje činom promatranja, subjektivnim kadrom, doslovno riječju 'promatra'. Pogled se pritom ne zaustavlja na organom vida spoznatljivim prostorima. Promatra se naravno život, a autorov izbor onoga što promatrač vidi kreira svijet koji, koliko god bio intiman i subjektivan, vrlo lako postaje i naš. Čak i kad je riječ o vremenu i prostoru u kojem nismo živjeli, Zajecove pjesme izglobljenom naracijom odašilju semantičke i emocionalne signale koje prepoznajemo kao vlastite.

Katolička krivnja je duboko intimno poetsko svjedočanstvo, ali, istovremeno, uz nenametljiv, 'čist' stil ujednačenoga rukopisa, najbolja preporuka za buduće čitatelje upravo je ova univerzalnost iskustva, u životu u koji smo bačeni, a tek nam je otkriti da solidarnost je svojim tvrdim slovima / upisana u same temelje ovoga svijeta.