Kolumne

četvrtak, 16. ožujka 2017.

Silvija Šesto | Bolja polovnjača (5)


I tak. Sad kad rezimiram, iz ove pozicije stara, ne znam zbilja koji mi je Bog bil da sam se s njim spetljala, kaj ćeš, valjda mladost ludost.  Ne, to ti nije trajalo ni šest meseci. Čuj, možda bi malo dulje da nismo bili kod njegovih, al to s njegovima. Mislim, stara mu je furala štaku, stari je bil neki prolupali oficir…Nisi znala? Je, pa on je oficirsko dete bil, je. Ma sranje. Mislim, da sam bila malo pametnija ne bi se do tridesete vezala, al kaj ćeš. Sam mi je žal kaj sam onda imala taj šlajer. Žal mi je zbog Zdenka, šlajer nemreš dvaput nosit isto kak nemreš dvaput bit nevina, al i o tom potom,  a Zdenka ne znaš. On ti je činjenično moj drugi muž. Ti jarca, ko Tajlorica sam počela. Da ne duljim, Zvonkec ti je šljakal na moru i vodil te pijane turiste, a meni je bilo dosadno a da ti ne velim kak mi je bilo dosadno tek s njegovima, crni mrak. Jedan dan mi je pukel film ko onda na engleskom, se sećaš, kad sam babu raspizdila…E, tak mi je pukel film i ja sam ti se otfurala u kino na nekakav film. Da me ubiješ sad se ne bi mogla setiti o čem se radilo al to nije ni bitno.  

Zaprav sam sva bila u nekom svom filmu i nisam ni znala za koji film kupujem kartu. I tu sam ti srela Zdenkeca. Intelektualac. Visoki, mršavi, kuka od nosa, crna čupa, samterice, karirana šulja zakon, vesta šest brojeva veća. Kino prazno, a on ti sedne ispred mene. Prvo sam popizdila. Mislim si, otišla sam si malo mozak proluftati od Zvonkecovih i prvo kaj naletim na manijaka. Al je sudbina, kaj neg sudbina, kužiš ono kaj mislim,  jer to nemre bit slučajno Višnja, sudbina ti je napravila pa je nekaj zaštekalo s filmom. Znaš kak već ide to s filmom u tri. Ko u tri ide u kino? Luđaci, manijaci, prolupala škvadra!No, to ti  je nekaj zaštekalo u tehniki i oni su nam lepo, možeš si misliti vratili lovu, a bilo ti je za umret od smeha. U biti smo taj film gledali taj Zdenko i ja, i još dva klinca kaj su valjda markirala i kaj opće nisu kartu ni kupila. No dobro, oni nama vrate lovu i mi tu nekaj kakti prozborimo, onak reda radi, ne…I veli meni tip da ne zna kaj će sad s tom lovom, da mu se glupo vratiti otkud je došel, a to je ne, karakteristično za većinu dotepenaca, al onda se je ispravil i rekel da mu se ne da učiti i ja skužim da je studoš, ko ne bi skužil, jebate kad ti tak otvoreno gukne i onda me još pital jel bi ja s  njim išla na sok. Jebote sok, pomislim si ja u sebi, gdje me nađe. Sok?! Pa kaj izgledam ko lezba, ko prolupala gljiva,  kaj? Normalno, kad sam sve zbrojila i oduzela bilo mi je jasno da je u godinama mala razlika, al čuj reč po reč, spika na spiku i mi smo cugali crnjaka i smijali se od uha do uha. A to s uhima je posebna spika. Znaš ti, Višnja, da sam ja od Zdenka počela svoje dečece razlikovati samo po uhima. Nekad si čak mislim, ak ima Boga i ak ima raja i onog ostalog, da bum sve svoje bivše pronašla po uhima ili kajtigajaznam, valjda po kosturima od uha. Čuj, nisam još bila ni gore ni dole pa ne znam. Al, kaj je da je, nekak sam više pažnje počela posvećivati tim uhima i sad prvo u kaj se zagledam na frajeru su uha. Nemreš verovat! Zvuči ko profesionalna deformacija, al jebi ga…Kužiš ono, mislim… Mislim, nema veze ak su sateliti ko kod Zdenka, al nekak stvarno, ne znam, možda preterujem, al uha su mi baza, ak kužiš kaj ti hoću reči. Pa i ti si nekad govorila da padaš sam na crne. Se sečaš kak si pričala da si nemreš zamisliti da se ševiš s nekim žutim il nedaj bože kuruznim. No, i kaj je bilo? Ti sa Željkecom?! Jebate, ja sam za njega uvek mislila da je Švabo. Tak beli. Zaprav, zbilja ko da se tam negde gore zlegel. Kaj je posedil? Je pa to ti dojde na isto. Beli ili sedi, isti drek.
(ide konobar)
Daj ga pogle, ovom se stvarno ne žuri. Jebate, sad mi je donesel vodu. Ko da bum se prala v njoj. Čuj, možda mu smrdim…Je Višnja moja, ja mislim da mi je i to od hormona. Ti znaš da ja nikad nisam smrdila, mislim, se sečaš one iz povijesti. Ja sam krepavala kad bi došla iznad mene. Profačica a smrdila je ko lučki radnik. Al sad ju nekak i razmem, možda je ženska isto s hormonima imala problema. Čuj, moš se ti špricat do ludila, ak smrdi, smrdi. Tak ti i ja hoću reči da sam zbilja sama sebi u zadnje vreme počela smrditi. Šnjofam se i križam. Jemput sam se tak ušvicala da sam kaj nis zavapila Božek moj zakaj si me ostavil… Ne pomažu tu parfemi, stara moja, velim ti il su hormoni il godine. Ja ne znam kak je s tobom, al s menom stvari stoje tak…Čuj, nisam ja baš tak opterećena s godinama, al i meni se zalomi. Sečam se kad mi je moj mali rekel da mora u školu donesti nekaj starog, nekakvu staru stvar, ja sam mu rekla da donese mene, viš zbilja, već sam i onda malo bila opterećena, a ko ne bi sad, jebate, sad kad sam ušla u petu desetaču, fuj gadno mi je to i reč. Čuj i ne sam hormoni i hemeroidi, stara, hemeroidi, kužiš ono, mislim. Sedam, ispravljam te zadaće i kaj…Mislim to se razrađenim šupcima nemre dogodit…A pun ih je Zagreb, jebemti pun ko šipak  Čuj, nema veze s gramatikom al ko šipak šupak do šupka, se razmemo…Kod mene ti se u zbornici više ni ne kuži ko kome liže i ko se kome uvlači u onu stvar, i normalno, niko nema problema s tim, jedino ja glupača…Hemeroidi, moš si mislit!…A da ti šire ne pričam, mislim o onima gore i o tim stvarima…Mogu oni sedit u tom Saboru stoljećima, hemeroide ne bu zaradili a zna se dobro zakaj, zna se dobro…  Joj, a daj pogle ove. Isuse! Daj im pogle noge. Jučer su sadile repu, a sad u špičokama. To je za krepat. Ja ne znam. Zakaj se svako hoče dotepst u Zagreb. Kaj nas već ni preveč?! I kaj je najbitnije, čuj, oni si lepo za vikend sve dofuraju s tog svog sela, sve si dovlečeju iz te pripizdine, a mi nek glođemo fasade. I tu i tam. A mi sam tu, ko moljci. A zemlju niko ne bi obrađival. Ne, pa vidiš i s ovim praznicima. Ko ti se tak dugo odmara neg mi Hrvati, kužiš ono mislim... I od čega? Od čega? Pitam te ja? Prva ja. Nekaj mi je samokritike moralo ostati od crvenih vremena…A kaj…Sad smo na istom…Jebate, i onda se ja čudim hormonima…Rodiš se v jednoj državi kaj propada, onda skoro sve propadne pa naprave drugu državu kaj bi trebala biti nekaj, onak kužiš tvoja, super, nekaj s čim se trebaš ponosit,  al kaj onda se opet naseru grebatori i seratori kaj im je svejedno po čem grebu i po čem seru, i tak ti je sve opet za onu stvar i tak nikak na zelenu granu neg na apaurine. Ja ne znam, čuj ti me slobodno ispravi ak grešim, al ja ne znam ni jednu državu kaj tak dugo propada…Mislim ono kužiš, stežemo remenje od kad smo se zlegle i nikak dobro…Nismo ti mi gazde…Čuj, gazda je najteže bit…Strog i pravedan…A kaj je ovo…Dobro, možda ti još nisi skužila, makar ne verujem da si se gore tak zabila, pa čemu služe sateliti osim za roštiljanje…I zato ti ja, Višnja moja, po onim bivšim tekovinama skromnosti i samokritičnosti, kao prava pionirka…Joj se sečaš kak mi je ječmenac izbil na nosu kad sam se primala u pionirke…

Nastavlja se...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.