Kolumne

ponedjeljak, 6. ožujka 2017.

Natali Šarić | Zadnji čovjek


Nisi ti bio samo onako,
da se samoća premosti.
Melem si, pomno i dugo tražen,
za kožu, kosti, potkosti.

Nisi ti bio netko u hodu,
na kog se slučajno bane,
već moje brašno i zrno soli,
hostija za crne dane.

Moje te ruke oduvijek vabe,
još otkako postojiš.
Nebeske struje i krivuljari
kuju da uza me stojiš.

I sad te imam. I sad me imaš.
Spokoja niti za lijeka.
A nisi bio za tek onako,
nego za zadnjeg čovjeka.


Nema komentara :

Objavi komentar