Kolumne

subota, 18. ožujka 2017.

Monika Herceg | Dobitnica nagrade 54. Goranovog proljeća



Uoči današnje dodijele nagrada i otvorenja 54. Goranovog proljeća predstavljamo našu mladu ovogodišnju dobitnicu.

Monika Herceg studentica je fizike na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci. Rođena je 19. 10. 1990. u Sisku, a opću gimnaziju završila je u Petrinji. Trenutno živi u Zagrebu. Pjesme su joj objavljene u Zarezu, Stranama, Rukopisima 39 i drugim časopisima.

OBRAZLOŽENJE UZ DODJELU NAGRADE MONIKI HERCEG

Od 38 rukopisa pristiglih na natječaj za nagradu Goran za mlade pjesnike, prosudbena komisija u sastavu: Ana Brnardić Opriou, Slađan Lipovec i Ivan Šamija jednoglasno je odlučila da se nagrada Goran za mlade pjesnike dodijeli Moniki Herceg za rukopis Početne koordinate.

Budući da je kvaliteta većine pristiglih rukopisa bila na zavidnoj razini, komisija čestita svim autoricama i autorima prijavljenima na natječaj, a nakon procesa ocjenjivanja u kojem su nijanse odlučivale, pohvaljuju se Tomislav Augustinčić za odličnu zbirku Ipak, zora te Marija Dejanović za rukopis Migrena u tlu.

Knjiga Početne koordinate Monike Herceg (1990) čvrsto je koncipirana i iznimno dobro izvedena poetska zbirka. Njome se autorica upušta u avanturu promišljanja i ispisivanja događaja i osoba vezanih uz tematiku vlastitog porijekla, iznova gradeći iz pjesme u pjesmu vlastiti, fluktuirajući identitet, koji se od ishodišta neprestance mijenja u prostoru i vremenu, ali istovremeno se kreće po pravilnim putanjama životnih ciklusa, kako autorica sama navodi: generacijama čuvamo tajnu / da ptice zapravo ne umiru / s prvom južinom / u njima ožive sunčeve pjege / koje ih vrate na početne / koordinate. Polazeći tako od vlastitih iskustava iz djetinjstva, porodice ili zavičaja, ona govori i o općim, a toliko suvremenim iskustvima kao što su izbjeglištvo, u opreci s bijegom, rat ili smrt.
Smrt je svakako jedna od centralnih osi oko kojih se okreću tekstualni planeti ove knjige, međutim ne smrt kao konačno stanje, pesimistički kraj, nego kao dio stalnih kružnih životnih procesa, u skladu s cikličkom koncepcijom koju si je autorica odredila. Sitne smrti ‒ kako ih autorica na jednome mjestu imenuje ‒ nezaštićenih životinjica, kao što su zmije, ptice ili zečevi, tako simboliziraju čovjeka općenito kao krhko i potrošivo, ali i nastavljajuće biće, istovremeno nježno i okrutno, kao što je i sama stvarnost koja ga određuje.
U tom smislu naslovi i podnaslovi ciklusa „Zmijske smrti (Podrijetlo)“, „Ptičje smrti (Bijeg)“, „Mačje smrti (Izbjeglištvo)“, „Zečje smrti (Povratak)“ u suglasju su sa svakim koncizno napisanim i izbrušenim stihom u ovoj zbirci, a narativnost tekstova ‒ jer narativnost je naprimjereniji način za iskazivanje promjena, gibanja i kruženja ‒ nadograđena je sjajnim pjesničkim slikama, navedimo još jednu od njih: a Kata je nosila munju pod srcem / koje je preskakalo / kao pokvarena igračka, dok naslov Početne koordinate zaokružuje dojam da je riječ o duboko promišljenoj, proživljenoj i ispisanoj knjizi. Njome Monika Herceg, možemo to već sada reći, zauzima čvrste i istaknute koordinate u suvremenom hrvatskom pjesničkom korpusu, a i šire.

Slađan Lipovec

IZBOR IZ POEZIJE MONIKE HERCEG

Rana jesen

mokre duše bukvi i kestena škripe noću
šireći godove kao krugove u vodi
početak svijeta i sjevera
koncentrična je kružnica

ciklame osjete pospanost
prodire smjelije
nagriza lukovice
taložeći se u njihovu plodnost

čaplje premještaju rujan
s jedne strane jezera na drugu
prateći sunce narezano u trskama
dok glasne žene peru odjeću
u mrzloj vodi do koljena
rastvarajući se kao ježavke kestena

preostaje samo
preorati još jednom dubinu sna
ostatak svjetla podijeliti s jelenima
prije sutona oni će skinuti svoje krzno
i ugrijati im ruke

Izvor:Goranovo proljeće

1 komentar :