(posvećeno A.G.)
Noćas, klimavim notama
ispisujem sudbinu.
Kiša kaplje niz oluke
poput tinte
koja slijeva niz
jagodice mojih prstiju.
Noćas, srce za njega
ispisuje najtužnije stihove.
Tiho, negdje u daljini
zasvira violina.
(Zvucima pomilova dušu.)
Siluete ljubavi
gipko i lagano,
započinju životni ples.
Na svilenkastim zidovima
što lelujaju na vjetru,
plašu izbledjele sjenke.
Ritam simfonije
skladbu natera u plač.
Niz skalu polustepena,
poput sjećanja što muti dušu,
prošlošću zamutih zjenice.
Orkestar osjetila, uklesa ljubav
da vječnošću bdi kroz vjekove.
I dok violina nijemo,
kroz žice prožima tišinu,
podvučenom oktavom
završih kompoziciju.
Noćas, klimavim notama
ispisah sudbinu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.