Kolumne

utorak, 7. veljače 2017.

Robert Tomšić | Prva šetnja gradom


(mojoj Sanji)

Nekako su se naši prsti sami spleli.
Tvoja mala ruka utopila se u mojoj
koju sam skrio duboko u rukavu moje stare, 
iznošene jakne. Dlanovi su se ugodno znojili.
Šutjeli smo dok su se ruke milovale, šaputale,
u mom širokom rukavu, krojenom po našoj mjeri,
a srca su kucala, u istom, ludom ritmu
koji je probijao van, kroz naše vruće, mlade ruke.

Nema komentara :

Objavi komentar