Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
ponedjeljak, 13. veljače 2017.
Marija Ajša Peuc | Ljubav i kazna
Sjedili smo za stolom
Tanjuri, žlice, vilice
Tupi noževi kao oni u zatvoru,
Osim noža za kruh.
Gledao si moje, a ja tvoje lice.
Ja sam ogledalo tebi i ti meni
Kao u onoj sobi s ogledalima gdje se
Stapaju odrazi lica u jednu točku.
Oko nas poznate stvari, topla soba.
Gledamo se blagim psećim pogledima.
Pitam te nešto o ljubavi,
Ljubavi do groba…
Onda vjetar otvori prozor i bučno rasklope se krila
U sobu kroz rešetke, kao one u zatvoru, nahrupi
Sjena davnog straha iz lošeg sna u djetinjstvu
Zafijuče šiba, sjedim za kaznu u magarećoj klupi
Opet sam uplakano dijete koje se nikad ne smije
Zatrpana igračkama, sama, pogleda prazna
Pitam te može li ljubav biti kazna
Za dijete nevrijedno ljubavi prije
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.