Kolumne

petak, 17. veljače 2017.

Igor Petrić | Uvijek nešto, uvijek neka


Prilagodba na sve i svakoga,
novo vrijeme, običaje,
tradicionalnu kuhinju
i preporuke liječnika.
Prilagodba na život,
nove tehnologije,
komunikacijske uređaje,
super rezoluciju prevelikog gadgeta.
Uvijek neka prilagodba,
na nove uvjete postojanja
u gradu bez imena,
bez ulica
i kućnih brojeva.
Prilagodba
na sobu s virtualnim prozorima,
na ljude u bijelom
koji nesmetano godinama lutaju hodnicima
izmišljenih institucija
u istrošenim i škripavim klompama.
Prilagodba
na pogled koji obećava,
neobavezan pogled u dosadnu daljinu
iza koje prostire se vječna tama svemira.                   
Prilagodba
na nove uvjete pregovaranja
u borbi bez pravog protivnika,
u programiranim ratovima između stvarnih
i izmišljenih događaja.
Prilagodba nakon pregovora
s ljudima koji glave drže u rukama,
nema smisla i pomalo je zastrašujuća.
Prilagodba na život poslije smrti
i smrt poslije života.
Prilagodba na sva sranja ovog svijeta
nastala intervencijom umišljenog genija
čija formula života
ustvari je formula uništenja.
Na samom kraju, samo ovaj put,
još jedna mala, ali dovoljna prilagodba bez suvišnih pitanja
i smislenih odgovora:
prilagodba na prilagodbu o sebi samome.

Nema komentara :

Objavi komentar