utorak, 3. siječnja 2017.

Speculum | Ljubavna pjesma




Umoran od putovanja
iskačem iz jurećeg vlaka
u srce grada koji me nikada nije volio

Tražio sam te ljubavi

U našoj sobi za dvoje
ostale su samo haljine u koje si me oblačila

sjećam se...
svoju predstavu o meni kitila si kao božićnu jelku

Usamljenost usmjerava moje korake u jutarnju gužvu
Bez tvojih ukrasa nitko me ne primjećuje

Više nisam sažet u jednoj točci

Razliveno pločnikom
moje nježno ja poprima mračne obrise

Spušta se tama, mori me glad
moje pjesme nisu jestive

Čujem pijetlove kako plaču
Noćas im odrubljuju glave
i pitam se tko će me probuditi u zoru

Ovo će biti duga, mračna noć
samo mutni odsjaj mjeseca u daljini

Nema komentara :

Objavi komentar