Uopće nije bitan taj mirisbergamota koji se pojavio
gore među krovovima prijatelja
što bdiju pored uzglavlja
naših padova i uspona
Toplina kamena
voda rasprsnuta
tišina opustjele ulice
naši koraci prema tornju koji pada
a njegova nas sjena klikće u nebo
da nas zakloni od prostora i vremena
naša je magična kupola
nad neistraženim dvorištima
Ali taj osjećaj slobode
tako beskrajno usmjeren
konačnošću tih crvenih vrhova
nepotpun je bez mirisa
drva na tvojim prstima
kojim premazuješ moje tijelo
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.