srijeda, 18. siječnja 2017.

Paul Verlaine | Mjesečina


Pejzaž bez premca, to je vaša duša
Gdje idu ljupke maske, plešu krinke,
A svi, dok zvonka lauta se sluša,
Ko da su tužni ispod čudne šminke.

Premda u pjesmi sjetno im trepere,
Pobjedna ljubav, život dnevnog sjaja,
U sreću kao da nemaju vere,
A pjesma im se s mjesečinom spaja,

Sa mjesečinom i tužnom i lijepom
Od koje ptice sanjaju u borju
I vodoskoci u zanosu slijepom
Jecaju, vitki, u svome mramorju.

Nema komentara :

Objavi komentar