Kolumne

srijeda, 18. siječnja 2017.

Davorka Črnčec | Između redova


Uvijek mi se uspijevaš uvući među retke.
Kao duga poslije kiše, a oblaci još prijete.
Kao zraka sunca u kasnu jesen, a zima je već.
Prijatelj si drag u tuzi, a kasni je sat.
Dijete si što majci u zagrljaj hrli, a čovjek je već.

Ako jednom odeš iz moje pjesme
obojat ću praznine redaka bojom koju ne voliš.
Ukrast ću je dugi poslije kiše.
Da mi više nikad ne dođeš.

Nema komentara :

Objavi komentar