Davorka Črnčec | Između redova

Uvijek mi se uspijevaš uvući među retke.
Kao duga poslije kiše, a oblaci još prijete.
Kao zraka sunca u kasnu jesen, a zima je već.
Prijatelj si drag u tuzi, a kasni je sat.
Dijete si što majci u zagrljaj hrli, a čovjek je već.

Ako jednom odeš iz moje pjesme
obojat ću praznine redaka bojom koju ne voliš.
Ukrast ću je dugi poslije kiše.
Da mi više nikad ne dođeš.