petak, 6. siječnja 2017.

Majda Fradelić | Htjela bih


Večeras mi narasla krila
htjela bih, htjela poletjeti
o životu, prijateljstvu, ljubavi
svima moje želje prenijeti

Htjela bih večeras
ljudima svijeta radost pružiti
izgubljenim dušama udahnuti tračak nade
posrnulom vratiti dostojanstvo
siromahu navući kaput blagostanja
bolesne obdariti buketom zdravlja

Htjela bih večeras sve zagrliti
otkriti im tajnu sreće
bezbroj djetelina sa četiri lista
otpuhnuti zelenim dahom
daleko, daleko, do beskraja

U svaki kutak tuge
suzama natopljeno oko
pod tepih gdje nevolja se skriva
u mračnu sobu gdje strah čuči
na zid tamnih ljudskih sjena
što uporno prate danju i noću
sve, baš sve odagnati što nas muči

Htjela bih, od sveg srca htjela
biti snažna, odvažna i smjela
pa sve loše na ovome svijetu
ratove, mržnju, pohlepu i jal
pomesti s vjetrom
pretvoriti u prah

Nema komentara :

Objavi komentar