Kolumne

subota, 7. siječnja 2017.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Čak i dobre ideje donose glavobolje

Piše: Božana Ćosić
 

Da se pohvalim: Početak nove godine donio je mnoge dobre promjene i to ne samo za mene. Tokom dočeka Hrvojev prijatelj Antonio i moja prijateljica Lana započeli su ljubavnu vezu. Riječ je o liku koji radi u Hrvojevom omiljenom kafiću. Moram priznati da je, ono, totalno cool i da si njih dvoje sto posto pašu. Zbilja sam sretna zbog njih. Još samo da i Kristina nekoga nađe i bit ćemo vrhunsko društvo. Za poželjeti.

Već  smo nekoliko puta izašli zajedno i bilo je odlično. Uistinu sam se lijepo provela svaki put. Bili su to opušteni izlasci, prepuni smijeha i zabave. No, jedne večeri Hrvoje je predložio nešto što nam je svima u tom trenutku zazvučalo fantastično. Naime, sinulo mu je da iznajmimo nekakav prostor, a praznih prostora ima na pretek, pa da otvorimo naš zajednički kafić. Iako, napomenuo je da ne mora nužno biti kafić, može i pečenjarnica. Dakle, vrlo jednostavno. Iznajmit ćemo prostor, po mogućnosti već namješten. Netko od nas će biti vlasnik na papirima, ali u biti dijelili bismo profit baš kao i posao. Znači, sve bi sami, od vođenja papira pa do rada u tom našem kafiću.

Naravno da mi je na prvu zvučalo bajkovito, ali malo promislivši pronašla sam neke propuste u savršenoj ideji. Kao prvo mislim da ne možemo sami voditi papire, za to je potreban knjigovođa. Drugo, ništa nam ne može garantirati da će posao ići, a moramo uložiti. Dobro, nekada čovjek mora riskirati u životu da bi uspio. Kada bismo svi crno razmišljali nitko se ništa ne bi usudio učiniti. Osim toga, obećala sam si da ću se okaniti crnih misli. Ali... moram biti realna pa reći da smo se prebrzo uhvatili ideja koje nam itekako mogu zadati glavobolje.

Istina je da se ni ne poznajemo kako bismo trebali pa postoji mogućnost da netko od nas zariba. (možda čak ja?) Znam da bi se riješila lošeg poslovnog okruženja i upala u ono koje mi paše. Znam da bi s mojom vezom bilo sve u redu, čak bi je i učvrstili, ali bojim se Antonija i Lane...

Lana nema radnu naviku. Nisam je ni ja imala pa može zvučati kao predrasuda, ali ona je u posve drukčijoj obiteljskoj situaciji. Osim  što sve štima, uopće nema potrebu raditi. S druge strane je Antonio kojega uopće ne poznajem. Vjerujem Hrvoju na riječ, znam da njega ne bi zeznuo, ali zato može Lanu i mene. I što ako njih dvoje iznenada prekinu vezu? Na što će onda naša bajna ekipa ličiti i kako ćemo onda funkcionirati?

Hmm... Kažem, čak i dobre ideje mogu zadati glavobolje. I ne, nije to sve s moje strane isforsirano i pesimistično, nego samo trezveno i realno. Mišljenja sam da prije svakog velikog koraka u životu treba dobro promisliti, izdvojiti pozitivno i negativno te sve dobro, dobro proučiti. Tu je riječ o, za moje pojmove, velikoj lovi i što je još važnije, tu je riječ o ljubavi i prijateljstvu. Ponekad se čvrsto držim izreke:"Sa prijateljima jedi i pij, ali ne posluj"

Dakle, moja je glavobolja izazvana pitanjem je li išta vrijedno ljubavi i prijateljstva? Možda ćemo oboje staviti na kocku ako se ideja pretvori u djelo...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.