utorak, 27. prosinca 2016.

Triesduja 2. dio uručena Šajeti


24. prosinca  2016. godine spisateljica Tatjana Udović uručila je svoj najnoviji roman „Triesduja 2. dio“ pjevaču Draženu Turini-Šajeti,  koji se i sam našao kao jedan od aktera u navedenom romanu.

Naime, u romanu  „Triesduja 2. dio“ koji se bavi problematikom mladih dokumentirajući događaje iz prijevoznog sredstva, autobusa broj 32, koji prevozi srednjoškolce prema i iz njihovih škola u Opatiji, našle su se i zvijezde čakavske estradne scene kao što su Koktelsi, Mario Lipovšek, Alen Vitasović pa i sam Šajeta.

Pojavljivanjem tih likova u romanu, autorica se dotakla čakavske glazbene scene, karakteristične za kulturu primorskoga kraja, u kojemu se odvija radnja samoga romana. S obzirom da jezik čuva kulturu, a čakavština jest jezik kojim se govori na području Primorsko-goranske županije, čakavska glazbena scena nije mogla biti izuzeta.

Kako se Šajeta pojavljuje u novoj Triesduji možete pročitati u sljedećim odlomcima iz romana:

-    Domislili su se da je Šajo (Dražen Turina-Šajeta) sigurno upoznat s brojnim dogodovštinama iz triesduje, iz vremena kada je on išao u školu. Jer ipak, Šajo je Opatijac.
A, kantautor?!
Ma daaa... Pa, znaš Šaju!
Da, da... Njega svi znaju!
-    I onda?
-    Onda su zvali Šaju da dođe u školu i ispriča nekoliko svojih dogodovština.
-    I, stvarno je došao?! – Nikolino lice isijavalo je iznenađenjem.
-    Da, za 15 minuta! Samo se spustio biciklom.
Spustio?
Da, on živi, pričao nam je, na ogromnooooj uzbrdici.
Ma da?
Tako je rek'o.
-    I??
-    Šajo je ispričao kako se on vozio triesdujom od Opatije prema Rijeci, jer išao je u metalnu školu. I da je uvijek u triesduji bio nekakav cirkus.
-    ??
-    Kaže da je on čak povijesni svjedok...
-    Kako?
Zašto?
-    Kaže da su nekada u autobusima obavezno bili kondukteri koji su imali posebno sjedalo i naplaćivali putnicima karte. A onda, uveli su aparate za cvikanje karti, a to mjesto za konduktera je u autobusu, još neko vrijeme, ostalo. I onda, kaže da su se oni najdomišljatiji dosjetili, pa ondje sjeli i ljudima naplaćivali karte. Zamisli?!
Hahahahaha!
-    Da, ali su na kraju svi završili na policiji...
Ive, koji se vidljivo pravio važan, koji je bio i sveznalica po pitanju fiktivnog i stvarnog svijeta, odlučio je onako usputno dobaciti:
-    To si fino možete „izguglati“ – rekao je i trzajem glave tobože zabacio neki čuperak u stranu.
-    Što? – nikome sad ništa nije bilo jasno.
-    Pa tu anegdotu od Šaje, točnije kako ju on prepričava - pažnja svih bila je usmjerena na Ivi.
-    Kako to misliš?
-    Odi si fino na „Google“ i utipkaj: Šajo + triesduja, klikni na „Videos“ i pogledaj snimku.
-    Čovječe! – Nikola je bio fasciniran Ivinim znanjem i smjernicama.
A Laj je pak „uletio“ sa:
-    Daj link!
Ive, fino gledajući ptičice u zraku, mrtav-hladan je odgovorio:
-    http://www.youtube.com/watch?v=jJ1eT6Dm2yo.

(...)

-    Laj, sjećaš se ti pjesme koju su cure napisale?
Da, to je bilo isto dobro!
Što? – nastavljao je ipak s pitanjima Nikola.
-    Došle su cure iz novinarske grupe... – započeo je prepričavati Laj - da će sa Šajom napraviti intervju. I dok su ga dvije intervjuirale s diktafonom u ruci, ova treća je, sa strane, pisala o Šaji pjesmu. Naravno, nije željela da to itko vidi, pa je papir stiskala uzase, ali onda se zaletio Ive i otrgnuo joj papir iz ruke.
Heeeeee – smješkao se Ive.
-    I, debeli je na sav glas stao čitati.
Kako je išla pjesma?
-    Silvano, daj ti, bolje znaš, jer je na čakavštini – Silvanu se obratio Laj.

Silvano se počeo prisjećati, pa stao poput velikog romantičara govoriti stihove:
-    Na brege, v Opatije gore
Živeje tip ki ima oči kot najplaveje more.
Tip ki sklada va konobe
Od jutra pak se do zore...

-    Hahaha! – smijali su se jedni.
Baš dobro!
Fora! – zaključivalisu drugi.

-    A cura se crvenila od neugode!
-    Da, a najboji je bil moj stih na kraje! Hahaha! – ubacio se Silvano koji je tada bio zapaprio situaciju.
Kako?
Zašto tvoj stih?
-    Haha! – smijao se Silvano vlastitoj domišljatosti.
-    Doletio je on... – nastavio je prepričavati Laj pokazujući prstom u Silvana koji se i dalje smijao sam sa sobom - ... i, dok se ova i dalje crvenila i vrištala, glasno, da ga svi mogu čuti,  joj se obratio u rimi:
-    A ti biš otela rada
Imet tega opatijskega komada!

-    Uuuuuuuuu!
Aaaaaa!
Koji sraaam!!

-    I šta je bilo na kraju?!
-    Šajo joj je zapjevao:
Bjonda Lovranka
Ča va me si se namurala?!

-    Ajmeeeeeeeee!!
To će se prepričavat po školi, ej!
Mislim da će se godinama pričat o tome!




Piše: Mirna Međimorec

Nema komentara :

Objavi komentar