Kolumne

nedjelja, 11. prosinca 2016.

Luka Tomić | Ovdje s tobom


Ovdje s tobom
nebo je samo točkasto tijelo.
Ni dana, ni noći nema
na obzorju koje spava.
Dok topljivim usnama raj dodirujem
sve je stvarno,sav svijet opišem
mekoćom tvoje kože
i moguće je da sunce puše, a vjetar sija
tko zna što ljubav iza mojih leđa radi.
Kutak tvojih neutaživih usana
ulica je mog djetinjstva
i srcu željnom igre, ti si jedina igra.

Kad ti se ruke same ispruže
željne mojih dodira
galebovi sreće oko mene kruže
kao da su oduvijek bili tu
a nisu.

Ovdje s tobom
pojavi se ljepša strana života.
Ona sramežljiva i nedodirljiva
sad jede s tvog dlana
kao da se sa mnom rodila
a nikad glavu nije pomolila
sa mog lica prema sreći.

Kad završi naša priča
započinje pjesma svoj tužni pjev
zlatni mjesec nema brata
zlatno sunce nema sestru
pa nek žute kiše padaju
ako nismo tu
gdje ljubav svoju djecu broji
(od zlata bježi,zlata se boj )

Ovdje s tobom
put popločan danima
što te u pola koraka
ostave bez dragog lica
jaka je vjera
da nestajemo poput blica
samo da bi se još više voljeli.

Ovdje s tobom
moja plašljiva ratnice
sve se loše ipak ne ruši
kao kula od karata
ali moramo živjeti ljubav.
Ostani mir u žaru rata
jer si takva posebna
jer si moja, do neba moja.

Nema komentara :

Objavi komentar