Predgovor
Kada sam bila mala, željela sam biti pas. Kasnije sam shvatila da to neće ići, pa sam poželjela imati svog psa. Zatim me životni put naveo na pisanje, a posljednja mi je knjiga bila upravo - o psima. Dok sam je smišljala, pomislila sam kako bih mogla slijedeću napisati iz perspektive psa. A u stvari bi mi pametnije bilo da napišem ljubić. Ili još bolje - krimić, zaključila sam.
A onda sam u ruke dobila "Zeusa…" i skontala da me netko već pretekao - Matilda Mance, spisateljica krimića i kratkih priča koja je učinila upravo sve to: "Zovu me Zeus" je krimić pun ljubavi ispripovijedan iz perspektive Zeusa, umirovljenog policijskog psa koji dolazi u novu obitelj gdje bi trebao provoditi zasluženu penziju...
Međutim, Zeus još uvijek nije "za baciti", a njegova nova obitelj - kao i svaka, uostalom - ima svojih problema, koje on pomaže riješiti s puno stila i dozom humora.
Antropomorfiziranje životinja je naravno glavno oruđe kojim se koriste ne samo Disneyev studio, Pixar, Ezop (da, onaj od basni) i mnogi, mnogi drugi - no ovdje je to učinjeno s dobrom mjerom, a svakako i najboljom namjerom.
Zeus je zabavna i pitka knjiga za stariju djecu, mlađe tinejdžere i sve one koji se takvima osjećaju, ali i ne samo za njih - svaki ljubitelj i ljubiteljica životinja uživati će u ljubavnoj priči između Pepe i Zeusa, koja je po pravilima dobrih ljubića - u početku puna mržnje i nesuglasica, a na kraju... no možda je bolje da ne odajem previše...
Kao i druge dobre priče, romani i crtići namijenjeni prvenstveno za mlađu publiku, ova je knjiga višeslojna te također sadrži neke socijalne elemente koji djelomično ilustriraju stanje u hrvatskom društvu, tako da će je sigurno sa zanimanjem progutati i roditelji - djeca u pubertetu, ljubavni problemi i adolescentski avanturizam, snalaženje iz dana u dan, borba za posao, sve su to univerzalne teme u kojima će se mnogi prepoznati.
Ja sam se, međutim, baš kao ono malo dijete koje sam nekada bila - najviše uživjela u lik Zeusa. I nije mi sada žao što me Matilda Mance pretekla.
Ionako više volim čitati nego pisati, a za krimić nemam baš nikakvog talenta.
Uvjerena sam da će ova knjiga probuditi emocije i u tebi, draga mlada čitateljice, dragi mladi čitaoče - možda ćeš baš ti poželjeti udomiti nekog psa beskućnika ili se prijaviti kao volonter u Azilu za životinje Noina Arka. Uostalom, već si kupovinom pridonijela ili pridonio njihovoj dobrobiti.
Rujana Jeger, književnica i publicistkinja
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.