Kolumne

ponedjeljak, 21. studenoga 2016.

Nataša Nježić Bublić | Na balkonu




Nedeljno jutro i dva goluba na prozoru.
Sjedim na balkonu kojeg nemam.
Sunce se prikrada u moje zjenice.
Studeni je topao kao užareni kesten.
Ne, to bi prije bio opis ljetne žege.
Dakle, studeni se rasteže po nebu kao balerina.

Vrijeme je da odem majci
i rastegnem se na njene tri terase,
gledajući u vrt koji kopni.
Sjedim na balkonu kojeg nemam
i udišem vrijeme, usisavam ga u sebe.
Ono će mi nacrtati bore na čelu.
Nedelja je najbolji putokaz za smisao.
U njoj su ugravirani naši hobiji, obiteljski odnosi, prijatelji,
obilaženje rijetkih kapela,
u njoj stanuju more i ljeto.
I moj balkon na kojem sjedim
i gledam u maćuhice koje se miluju s blagim vjetrom.
Nedeljo, 458 po redu,
budi sretna sa mnom.
I piši mi o tome što radi majka,
i zašto ne sjedi na terasi, bar jednoj,
da joj sunce ogrije nježno lice.

Nema komentara :

Objavi komentar