Kolumne

utorak, 4. listopada 2016.

Vlasta Sumarev | Starac i vrijeme


https://scontent-vie1-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/14359008_1071550459594219_2292000087395071436_n.jpg?oh=cd15cb9b3eb6266558073e1963b4b149&oe=587A1063

Sjedi zgrbljen stisnutih očiju
Ruku u krilu smještenih
Što li prevrće kroz
Misli
Boji li se dana
Koji ga sustižu
Nada li se uzljuljanim
Vjetrovima
U krošnjama nanizanih
Godina
U ispreturanim đepovima
Iz kojih  mu pobježe
Mladost
Snaga iscurila kroz nogavice
Neistrčanih hlača
Obješenih u ormarima
Sjećanja
Puloveri onemoćali
Na vješalicama toplinu
Izgubili
Kaput i šal još ponekad
Zimu prošetaju
U par mogućih koraka
I nema više

Iz bljeska svijesti katkada prošapuće
Pokoji stih o nježnosti
Širom otvori oči
Iznenađen sam sasobom
Slegne ramenima
I zavaljen u naslonjač
Mladi starac boluje vrijeme
Sadašnje

Iza i ispred ne nalazi

  

Nema komentara :

Objavi komentar