Kolumne

ponedjeljak, 3. listopada 2016.

Ana Čaić Blažević | Johna William: Stoner


Ako ste ljubitelj američke književnosti, vjerojatno će te, u velikom izboru knjiga tog područja, pronaći i Stonera, Johna Williamsa. Sada već kultni roman, koji nije privukao  veliku publiku kada je izdan, oduševljava čitatelje diljem svijeta jednostavnim profesorom engleske književnosti.

Zbog čega je Stoner, zapravo "Stoner"? Zašto je toliko poseban?  Zbog čega se svakom čitatelju uvukao pod kožu?

William Stoner odrastao je na farmi, koja je bila  premala da daje više nego što su njeni stanovnici tražili. Njegov otac, na neki način vizionar, uvidjeo je da je poljoprivreda na prekretnici velikih razmjera 20.stoljeća te je Stonera poslao na školovanje na Poljoprivredni fakultet. Ali nitko nije ni pretpostavio da će mirnog mladića, koji nije bio po ničemu poseban, privući engleska književnost te da će se okrenuti radu kao profesor, predajući književnost nezainteresiranim studentima i započeti život toliko drugačiji od života na koji je naviknuo.


“Ta zar ne znate, gospodine Stoner?” upitao ga je. “Zar još niste shvatili istinu o sebi?Vi ćete biti nastavnik.”… “Jeste li sigurni?” “Siguran sam”, blago je odgovorio Sloane. “Kako znate? Kako možete biti sigurni?”
“To je ljubav, gospodine Stoner”, vedro je odgovorio Sloane. “Zaljubljeni ste; sasvim jednostavno.”

Dobre stvari dešavale su se u Stonerovom životu, ali su uvijek završavale na loš i tužan način. Zaljubio se i oženio mladom Edith Bostwick, ženom koja je u djetinjstvu odgajana krajnje službeno. Bila je zaštićena u svakom obliku ali nikada nije osjetila roditeljsku ljubav , živjela je ali bila nadzirana od strane majke u svakom trenutku. Valjda je i zato prihvatila Stonerovu prošnju samo da bi izašla iz staklenog zvona obiteljske kuće. Stoner je odmah na početku njihovog braka shvatio da je njihov brak veliki promašaj. Iako je na sve moguće načine pokušavao pridobiti mladu suprugu, ona sve više i više zatvarala u svoj svijet optužujući ga da je prekorava zbog svoje nesposobnosti. Linijom lakšeg otpora, Stoner je polako ostavljao suprugu na miru, optužujući se zbog njenog stanja čak i u danima kada je ona okrenula vlastitu kći od njega.

"Naposljetku, sebe je smatrao odgovornim za taj novi smjer njezina života; on nije uspio stvoriti ništa što bi u njezinim očima podarilo smisao njihovom zajedničkom životu, njihovu braku."

Novi život pronašao je u aferi s mladom profesoricom, koja također nije dugo trajala. Iako sretan, raskidu je predhodio utjecaj osvetoljubljive sveučilišne politike.  Taj sjaj i ljepota koja je  postavljena protiv običnosti rada, pretvara se u patnju kad se nađe kao  žrtva od strane studenta i kolege profesora, koje se pretvara u  proces koji uništava njegov status na sveučilištu  i blokira njegov uspon u karijeri.

Pa, onda, pitat će te se, unatoč svemu tome, zašto je Stoner toliko poseban? Pa i sam Williams na početku romana predstavio je Stonera kao osrednjeg profesora, čija smrt neće biti toliko zamjećena u akademskim krugovima i koji će biti zapamćen tek od nekolicine studenata i profesora. Čak se i njegova pasivnost, ponekad opisivala kao pasivnost njegovih roditelja, koji su obrađivali zemlju čiji su bili robovi, potračujući svoj život na mukotrpan rad bez veselja, slomljene volje i zatomljene inteligencije. Ali ubrzo nakon toga, Stonera vidimo u drugačijem svjetlu. Stoner postaje rijeka, mirna i glatka na površini ali koja ostavlja duboke tragove. Njegova jednostavnost te zavede i navede da je prožmeš u jednom dahu. Njegova pasivnost  sada se pretače u tiho dostojanstvo i blagost. Shvaćamo da je ta njegova  pasivnost  stvar  osobnog izbora, životnog puta. On je sam izabrao put nezamjeranja i ne isticanja sebe i svojih želja. Ali začudo, Stoner ne može reći da je njegov život potraćen, štoviše njegov život je bio ispunjen i pun ljubavi. Radio je posao koji je volio, vjerovao da je ono što radi važno i pokušao svoju ljubav prema književnosti prenijeti i ostalim studentima.Njegov identitet je njegova odanost književnosti, kojoj ostaje odan do samog kraja.

"Bio je ono što jest i znao je što je bio."

Stoner je roman koji nas podsjeća da i obični ljudi koji žive oko nas mogu ispričati prekrasnu priču punu iskrenosti i  skromnosti, bez žaljenja zbog propuštenih prilika. To je inteligentna, ali jednostavna knjiga koja pokazuje da normalni život može biti zanimljiv, i da se na kraju života ne treba usredotočiti na žalost , nego  na postignuća i sreću  koja ste imali u njemu. A sama činjenica da ste živjeli život u kojem ste nešto postigli i voljeli, prevladali prepreke koje su u njemu postojale, stoički i s dostojanstvom je život na koji možete gledati s ponosom u smiraju života.

Iako tako jednostavan roman, Stoner je definitivno jedan od onih romana koji neće bez veze stajati na mojim policama, nego će se često pronaći u mojim rukama.

Stoner još uvijek ima nešto za ispričati.

Naklada: Fraktura d.o.o.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.