Kolumne

subota, 15. listopada 2016.

Mirsada Madžarević | Julian Fellowes: Snobovi


Dakle, ako je netko (ja) slučajno očekivao od ovog romana onako pravo fini, kvalitetan, crni engleski čaj, bojim se da će dobiti verziju spravljenu od instant vrećice, s puno šećera i mlijeka. Da ne kažem - kamilicu.

Ne znam ja zašto mi ova knjiga nije legla. Kaže sadržaj: Edith Lavery, lijepa kći jedinica računovođe iz srednje klase, napušta dosadan posao u uredu trgovca nekretninama u Chelseau i uspijeva upecati jednog od najpoželjnijih neženja u gradu - grofa Charlesa Broughtona, nasljednika markiza od Uckfielda.

Ali, je li život među plemstvom onakav kakav se čini? A tu je i Charlesova majka, neustrašiva lady Uckfield, za prijatelje Googie, koja nije nimalo zadovoljna sinovim odabirom....

Potencijalno vrlo intrigantno štivo, jel? Ma kakvi. A čovjek dobro piše, ali distancirano i stavlja naglasak na neke stvari koje su nama ne-englezima sasvim sporedne i, tehnički, beeeeez veze.

Već sam nešto slično napisala za Prošlo nesavršeno vrijeme. Ubi me ta distanca, ta hladna opisna pripovijedna nit iz usta sveznajućeg pripovjedača koji je (usput) i upoznao Edith i Charlesa, a da bi se zatim našao između dviej vatre - odanosti prijateljici i odanosti visokom društvu (čitaj: Lady Uckfield). I tehnički, ta glavna likica Edith je toliko plošno u stvari za mene prikazana da se pitam di joj je bila pamet. Najjači lik u cijelom romanu je baš ta navodna zloćka Lady Uckfield koja suvereno vlada svojom domenom i tehnički samo želi zaštiti svog dragog sinka. Ne mogu se ne solidarizirati sa starom damom. Pročitajte ako nemate pametnijeg posla. Inače slobodno preskočite.

Nema komentara :

Objavi komentar