Tebi
koji oduvijek znaš
odgovore na sva moja pitanja,
rješenja svih mojih zagonetki,
kako se odužiti
za ukroćene vjetrove, za umirena mora?
Suhu zemlju natopiše isplakane tuge
da iz nje niknem nova, potpuna, živa.
Uberi me i u rever kaputa stavi, da me
proljećima, ljetima, jesenima
nosiš.
U zime me ponesi,
sačuvaj za dane sive
kada Stvoriteljev kist odmara,
kada sve izgleda kao prije tebe,
prije nas.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.