Kolumne

srijeda, 21. rujna 2016.

Verica Isidora Pavlović | Duhovna svjetlost


Izderani tabani,
dronjak od odjeće
polagano, poput uzdisaja
vuku se nepozvani
na gozbu slijepaca.
Počasna mjesta
zauzimahu svijeće.
Prostorom plutaju
duše prazne.
Misli im spaja
iskrivljena slika
velikodušnosti
sunca u čovjeku.
Oni su grobari duha.
Zalupili vrata
Kraljevstvu Svjetla.
Ledenim mlazovima
dijele kazne
čovjekovoj dobroti
ovog vijeka.
Misli su im
poput cementa
koji nosi sumorna rijeka.
Dronjak od odjeće
posjeduje srce ljubavi.
Daruje im glas mira
zahvalan što ima sreće
u ovom snu od života.
Oči uranja u njihovu tamu.
S ljubavlju im zasvira
plemeniti poziv
duhovnog zvanja
u nadi da će početi
hraniti svoju niskost
i ništavilo pretvoriti
u svjetlost.

Nema komentara :

Objavi komentar