Kolumne

ponedjeljak, 22. kolovoza 2016.

Silvija Šesto | Tomica cipelica


Tomica naglašava slovo r potpuno isto kao u osnovnoj školi. Osim toga, s godinama se sav izmijenio. Od malog dječaka pretvorio se u velikog s izbočenim trbuhom i smiješnim podbratkom. Šaka u oko. Onaj je tip ljudi koji bi po prirodi stvari trebao biti suh i mišićav, ali po nekom čudnom razvoju događaja ispao je debeo i mlitav. Možda je tomu kriv i pogrešan izbor žene.

Tomica je dobar prijatelj Branka, Janjinog muža i radi u trgovini obuće. Djeluje kao da je tamo privremeno. Ne samo meni. Komentirala sam taj dojam s mnogima i većina se slaže: Tomica u tom dućanu djeluje poput stranog predmeta u oku. Dobro, možda usporedba nije sjajna. Pokušajmo ponovno. Eto, recimo da izgleda za onim pultom pretrpanim sandalama i japankama kao drveni eksponat na izložbi venecijanskog stakla. Ipak, Tomica uspješno prodaje. Na svojoj sam to koži osjetila. Ima nešto hipnotičko, nešto zbog čega je kupcu u trenutku dvojbe teško reći ne. U usporedbi s Katarinom iz kontrasmjene, apsolutni je rekorder. U tom je smislu i nagrađen prigodnom plaketom od uprave, a također su mu izišli ususret i dodijelili stalnog aranžera izloga. Od 110 prodavaonica diljem zemlje samo njima dvanaest dodjeljen je stalni aranžer. Unatoč tome, Tomica razmišlja o mirovini.

- Zimi još nekako, a ljeti mi čak i Ljubičina juha miriše na gumu - rekao mi je jednom dok sam ga pitala kako posao.

- To je sigurno od onih kineskih japanki.

- Eh, da su samo japanke kineske - odgovorio mi je brišući staklo izloga na kojem su otisci prstiju stvorili neku apstraktnu sliku.

- Uvijek kad pojedu te krafne ili burek dođu k meni pa se prilijepe za izlog - govorio je brišući izlog desnom rukom prepunom izgužvanih novina, praveći izrazito velike zamahe.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.