Kolumne

ponedjeljak, 13. lipnja 2016.

Sven Adam Ewin vs. A. G. Matoš


A. G. Matoš: DJEVOJČICI MJESTO IGRAČKE


Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta,
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me ko grle. Misliš—to je šala.

Al će doći veče kad ćeš, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
.

Sven Adam Ewin: DJEVOJČICI UMJESTO IGRAČKE II

Cvijet si! Ti kažeš: nisi! Točno, latice nemaš.
I posve si u pravu kad kažeš da cvijet nisi.
Još pupoljak si nježni. Za ljubav tek se spremaš.
A već se vidi, mila, od cvijeta ljepša ti si!

Ti u me gledaš vedro. I srce još ti spava.
I naivno je posve. I ne zna još da voli.
A možda se i varam: u dva različka plava
Ja ko da vidim tamnu… sjenu buduće boli.

A ti se zoveš Ljerka! I još si lutka mala.
I primaš moju knjigu postmodernih soneta.
I ti ćeš mi uz naklon procvrkutati: hvala,
A ja ću na to reći: ah, dušo, kakva šteta,

Što mora proći punih… dvanaest karnevala,
Da na svom balu budeš - sonetu mome meta.

Nema komentara :

Objavi komentar