Na zapadu obzor gori
visoko, do pola neba
Kroz uključenu spravu
za gledanje kroz zidove
vjetar gura tešku simfoniju
urbane prosječnosti
Ubacujem u tavu
tandoori, kurkumu i kumin
na ugrijano maslinovo ulje
pokretima automatskim
prokušanim, al' prigušenim
Misli mi šeću unutar zidova
na koje objesih slike
između mirisa i šapta prisjećanja
na zvukove violončela
obojane lavandom
nadjačane cvrčanjem
dimljenog tofua
Ljubim se pjesmom
vodim se u ljubav
glazbom oplemenjivačicom
a ona odjekuje među zidovima
ispunjenim slikama koje su riječi
ili riječima koje su slike
Ali ja ih nemam, odista nemam
te riječi za izreći ono između
i dodajem izrezani kiseli kupus
u cvrčež vreloga ulja
Zraka se sunca opija
u čaši bračkog plavca malog
na stolu iz razdoblja osobne secesije
izdiše toplu aromu u okolinu
omeđenu zidovima
ispunjenim slikama koje su riječi
ili riječima koje su slike
Na usamljeni tanjur
(iz nekog zaboravljenog servisa)
s kojeg se puši heljdina kaša
dodajem završeno jelo
i sjedam razmišljajući
bih li izgovorio molitvu
zahvale prije obroka
iz neke od religija
koje sam upoznao usput
dok sam putovao svijetom
omeđenim zidovima
ispunjenim slikama koje su riječi
ili riječima koje su slike
Možda bi slike te
sve trebalo spaliti
pretvoriti u dim
pustiti ih da se rasprše
i vrate u apeìron
Obavijem oči mekom tamom
netom pogledom obuhvatih zid
i izdahnem triput jedan jedini udah
jezikom nekim neznanim:
les mots pour le dire
les mots pour le dire
les mots pour le dire
Zamišljam
okus jela
okus vina
okus života
pod jezikom
Osjećam
samo riječ
na jeziku
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.