Kolumne

četvrtak, 5. svibnja 2016.

Vera Aničić | Ljubav


Što li je mislio kad je parkirao svoje vozilo ispod našeg prozora? Da spavamo i da nećemo biti zabrinuti zbog čega je netko baš tu parkirao kad živimo u svijetu gdje je na svakom koraku lopovluk. U početku sam pomislila da u autu nema nikoga ali čula se neka tiha muzika pa sam još jednom provirila kroz škure. Auto mi je bio poznat, susjedov, i bilo mi je čudno da još nije izišao iz njega i pošao kući. Kad su mi se oči privikle na mrak vidjela sam da u autu nije sam. Njegova ruka gladila je bedra neke djevojke. E sad me zagolicalo poznajem li ju? Mora da stanuje tu negdje blizu jer bi bilo logičnije da se maze negdje drugdje a ne baš nadomak stana gdje on stanuje s roditeljima i ispod našeg prozora.


Kako vrijeme leti. Evo stasao je za svoje prve ljubavi. Ljubavi. Znala sam da je povremeno imao djevojke i s njima dolazio kući dok su roditelji radili ali ovo je sasvim nešto drugo. Roditelji su kući i nije vrijeme da ju odvede pred njih al' može biti s njom u autu ispod našeg prozora. Stakla na autu su se zamaglila. Na prednjem vjetrobranskom staklu micala su se mala, bosa ženska stopala.

Nisam htjela više gledati pa sam se uvukla u postelju. Jesam li to čula vrisak ili je mačka jako zamjaukala? Nisam mogla onako sa jednim uhom dobro razaznati što sam čula. Drugo uho bilo mi je zaronjeno u jastuk. Namjestila sam se da mogu sa oba uha slušati ne njih već ono nejasno ako se ponovi. Nije se ponovilo. Čula sam smijeh i razgovor. Zaljubljeni su i slijepi i gluhi. Misle ako oni ne vide i ne čuju nikog da ni njih nitko ne vidi i ne čuje. Nije ih briga. Ma nije ni mene ali kad su već tu pod prozorom čujem i vidim naravno vireći kroz zatvorene škure ali sam gledala sa drugom namjerom ni neznajući za njih, zaljubljene.

Vrata automobila su se otvorila, zatvorila. Da li da se dignem i pogledam kroz škure? Obično nisam takva ali ipak ću proviriti.

Stajali su naslonjeni na automobil i strastveno se ljubili. Zario je ruke u njenu bujnu, crnu kovrčavu kosu. Zašto žene dižu jednu nogu dok se ljube? Pitanje za znanstvenike. Neugodno mi je gledati ali gledam. Želim vidjeti poznajem li ju ali ne uspjevam. Sutradan će me on pozdraviti i proći neznajući da sam virila. Hoće li posumnjati? Biti će mi neugodno s njim razgovarati pa ću nastojati da se jedno vrijeme ne susrećemo. Odlaze. Na koju će stranu? Ako se vrati brzo, znači da ona stanuje blizu. Čuti ću kad bude otvorio ulazna vrata. Malo škripe jer je dozidana veranda a zbog vlage su šarke vjerojatno ruzinave. Ta vrata već dugo vremena tako škripe. To im je neka vrsta alarma. Kasno je. Roditelji mu sigurno spavaju i kad bude došao kući probuditi će ih. Da li oni znaju da je auto parkirao ispod našeg prozora?

Idu niz ulicu i spuštaju prema moru. Ovako, gledajući ih s leđa izgledaju kao lijepi par. Prati ju kući kao pravi kavalir. Vrijeme je da se vratim u postelju. Nakon nekog vremena opet sam čula zvuk motora. Odvezao se automobilom. Kamo će? Zar ne ide kući?

Rano ujutro, oko četiri sata, zaškripala su vrata verande. Znači, došao je. Auto je parkirao na svom starom mjestu. Hoće li jednog dana s njom proći ovuda danju? Puno pitanja od mene, znatiželjne susjede.

Ujutro me pitala susjeda s gornjeg kata:

-    Je li ono noćas u autu ispod naših  prozora bio G s nekom?
-    Ne znam. Spavala sam.

Priča sa Radionica kreativnog pisanja Osijek,
voditelj Radionice u Zagrebu Sonja Smolec

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.