subota, 30. travnja 2016.

Maja Cvek | Prije svega "Kaj"


Maja Cvek, rođena je 1.5.1950. u Zagrebu, gdje se školovala i gdje i danas živi i stvara. Sklonost pisanoj riječi pokazuje već u osnovnoj školi i tijekom daljnjeg školovanja.

Piše poeziju na standardnom književnom jeziku i  na kajkavskom dijalektu – zagrebački urbani kajkavski i varaždinski idiom.

Uspješno sudjeluje na pjesničkim natječajima diljem Hrvatske, a pjesme su joj objavljene u više od 50 zbornika, u časopisu za književnost, umjetnost i kulturu Kaj, te u raznim glasilima. Pjesme objavljuje i na Webstil portalu, portalu časopisa Kvaka i na Facebooku, u grupi Moj Zagreb.

Osim raznih nagrada i pohvalnica, dobitnica je Pohvalnice i Priznanja Hrvatskog sabora kulture za pjesništvo na dijalektu kao i za prozu.

Objavila je slijedeće zbirke poezije: Za moju dušu,  2002. Trenuci sjećanja, 2004.,
Osmijesi srca,2005., Zagrebački vez, 2008., Zavuzlane senje,, 2011.



Japekof lampuš


Popefke je slagal,
verzuše bral,
falačece duše
v živlenje zetkal.
Al lampuš se vgasil,
prišel je čas,
milostivo pozval je
Gospodin:
Pridi mi, pridi
ti poštenjak,
ti vitiznanec,
zemalski fakin.
Doli več nemaš
hižu ni grunt.
Fse kaj su šteli
to su si vzeli,
a ti se nigdar
nisi potužil.
Si slagal popefke,
verzuše bral,
i pajdašiji
naveke si služil.

Zdaj, lampuš se vgasil,
živlenju je kraj.
Vre cinkuš
žalobno zvoni.
Pridi mi, pridi,
več nemreš nazaj.
Pri meni svetlost
naveke blešči.


Manje poznate riječi:
vitiznanec – pjesnik
verzuš – stih
falačec – komadić
bleščati – svijetliti
živlenje - život

Tata, Badnja noć je

Tata, Badnja noć je,
čarolijom blješti,
a ja svijeću palim
da ti duši svijetli.

Neka svijetli,

svjetlo nek' joj bude
na samotnom putu,
neznanom - za ljude.

Ali u svom svijetu
razigrane mašte,
željela bih noćas
pored tebe sjesti,
sanjariti s tobom,
zapletati stih,
il' prepirku vječnu
povesti o...pjesmi.

I znam da bi tada
mi  pjesničke duše,
radi igre riječi
gunđali u paru,
a ti bi i opet
poslao me  k'vragu
i u inat svemu,
uzeo gitaru.

Al' više te nema.
Uz dodire sjete

tek sjećanja žive

ove Badnje noći.
Utihnuo smijeh,
prepirke i pjesme.
Sada tiho molim
u snove mi dođi,
tata...



Nema komentara :

Objavi komentar