Srećemo ga jutrima dok uređeni dolazimo
iz svojih udobnih domova, staklenih čardaka
na visinama taština, u svoj drugi život
po činovničkim sobama.
Uskom ulicom između ljudi i auta
bez žurbe, polako i temeljito čisti smeće.
Teško se mimoilazimo da nam se riječi ne susretnu:
mene su učili pozdraviti stvorenje u prolazu,
ali on je vječito spuštena pogleda i nisam sigurna
da je odgovor na usnama, prepoznavanje u očima.
Možda mu samo više nije važno i nije navikao.
Ponekad ga još vidim poslijepodne kada se vraća s posla,
zastane pod prozorom jedne žene u crnom, pričaju prisno.
Ja bih htjela znati o čemu sanjare ili možda samo – umiriti savjest.
Mirjana Mikulec, iz zbirke "Stope"
bez žurbe, polako i temeljito čisti smeće.
Teško se mimoilazimo da nam se riječi ne susretnu:
mene su učili pozdraviti stvorenje u prolazu,
ali on je vječito spuštena pogleda i nisam sigurna
da je odgovor na usnama, prepoznavanje u očima.
Možda mu samo više nije važno i nije navikao.
Ponekad ga još vidim poslijepodne kada se vraća s posla,
zastane pod prozorom jedne žene u crnom, pričaju prisno.
Ja bih htjela znati o čemu sanjare ili možda samo – umiriti savjest.
Mirjana Mikulec, iz zbirke "Stope"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.