Kolumne

nedjelja, 10. siječnja 2016.

Natali Šarić | Sonja Smolec: Moja sestra Sarah

Dok još upijate miris listova, iznenadi da ste već uvučeni u roman. Plan kuće razložen po katovima, pogled na šumu, raspored... pomno mjerite svaku prostoriju i tražite nagovještaj radnje. Nagrađuje sam početak, kao da roman zna da je u vama pobudio nestrpljivu radoznalost. Već prva strana otkriva tajnu, kuću s obitelji, čije, ponekad nerazumljive postupke, Sofia smješta u sadašnju prizmu ljubavi, razumijevanja i oprosta.
Vraćajući se u obiteljsku prošlost, vrlo pažljivo gradi temelj čitaocu. Iako nas upoznaje s nedaćama s kojima se obitelj teško nosi, čini to s lakoćom, vezući događaje kao niz podrazumijevanja u kojima ono prije i ovo što jesu, čini jedno. Sofia, kao pripovjedač, opisuje živo, rasprostrto, kao zrela djevojka s dječjom strašću. Ni u jednoj misli ne ostavlja nedorečenost i brzo stvara ozračje povjerenja iako nas vodi u nepoznato.
Plijeni pomnost kojom autorica opisuje židovske običaje iz različitih kutova, kako uzrasnih, tako i svjetonazorskih. Cijeli roman prožet je ogromnom odanošću i poštovanjem, a snaga leži u djedovoj knjižnici. Poveznicu zbivanja, kao tihu i postojanu vezu, predstavlja upravo djed - odraz mudrosti i strpljenja. Prelazeći iz prošlosti u sadašnjost, spokojno čeka da sazri vrijeme za budućnost. Vrlo dobro razumije da život oko njega, naizgled užurban, treba vremena za neobjašnjivo. U iščekivanju, svojim iskustvom, unuke oblikuje za život, no tiho ih priprema za krajnji cilj putovanja – kako pomoći i održati obitelj.
Iako se radi o fantasy romanu, koji bi se radnjom mogao smjestiti u bilo koji dio svijeta, povremeno podsjećanje da se sve odvija u Zagrebu, samo nas na trenutke vraća na 'ovu stranu' i čini radnju, zapravo, mogućom.
Dok autorica ulazi u lik obiju sestara, ne blijedi strahopoštovanje zbog toga što jedna osoba donosi dva potpuno različita karaktera. Njihovo odrastanje priča je o stalnom traganju za dijelom sebe koji nedostaje. Sestra Sarah ima prednost u znanju i to je oslikava nestrpljivom, snažnom i drskom. S druge strane, Sofijina nježnost, kao rezultat spokojnog odrastanja, nudi plodno tlo za dječje manipulacije. Možda će netko izabrati i stranu, ali taj osjećaj neće potrajati, kako roman napreduje.
Borba karaktera još je snažnija među protagonisticama u zrelijoj dobi. Osjeća se razlika u sazrijevanju, namjerama i cilju. Sad već obje čvrste, čak suprotstavljene i udaljene, kako spoznaja nadolazi, postaju svjesne da su iskustvom i osobnošću, nedjeljive. Autorica dijaloge vodi kroz ushićenost, ljubav, nestašluke, nerazumijevanje, pa čak i strah. No kako roman raste, Sofia i Sarah se u ogledalu vide puno jasnije, kao i na samom početku – kao srž bezuvjetne sestrinske ljubavi.
~ Natali Šarić, Split

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.