Davorka Črnčec | Koordinate nade

 

U moju kuću donosiš snijeg

kada su dani mokri i sivi,

a djeca rasuta svijetom.

U džepovima uvijek zvecka

šaka krupne soli i dukat.

Sol miriše na zauvijek.

Želja je dukatžuta.

Dišem iz trbuha dok misao ruši bijelu ogradu,

uz nju me nemir tišine prati. Po snijegu, do kuće.

U šutnji s tobom stanuje Božić.

Kad budeš odlazio ostavi na ogradi

dukate i sol.

Znaš gdje stoje ključevi.

Katarina Zadrija | Kumice z placa

V cugu do Zagreba gra si triebila.

V košare su bile jajca i puter,

kesne si snočka sire i vrnje pripravljala.

Na koncu si mouku skrila si v nader.

Driemlješ gda cug preko štreke polaku drba.

Zutra bouš išla spat i zutra se digneš.

Od placa do domi počinku je doba.

Obljizek detetu kupiš, strošek stisneš.

Kumica si z placa z košaru na glave,

z ruksakem na pleči v rouka tourbe.

Od cuga do placa noge ti poplave

za dimam letiš če prodala si robe.

Ne brojiš mouku i noči neprespane. 

Sreča je zate sa družina na kupu.

Za sreču, sem daješ se, se svoje dane

totu, denes je hora, spi se v grobu.

Marija Petranović Šerifović

 

Marija Petranović Šerifović rođena je 1982.godine u Novom Sadu, u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Osnovnu školu pohađala je u Novom Sadu i završila u Rovinju, u Republici Hrvatskoj, poslije Rata u Hrvatskoj. Srednju školu „Zvane Črnja“, opću gimnaziju, završila je u Rovinju. Studira informatologiju na Filozofskom fakultetu u Osijeku, u Republici Hrvatskoj.

Prezime Petranović Marija je uzela od bake po ocu, a prezime Šerifović od sina.

Poeziju je objavljivala u online časopisima astronaut.ba, Anna lit književnost i Nigdine.

Zbog posla putuje po svijetu. Trenutno živi i radi u Irskoj. 

Zbirka Vrati joj lambadu je u pripremi i izlazi uskoro.

Kurcšlus

malograđanska potreba

pa popravljam u tebi tebe

čeprkam, izbacujem i 

prekrajam po sebi

kupujem nove dijelove

u celofanu, neotvorene

bez otisaka prošlih

popravljača

montiram ti sve novo

provjeravam pale li se

lampice

na moj dodir, pogled

mili, znam

kad skarabudžim

voljenje

desi se kurcšlus

Apsurd

majka kaže nije tebi

ništa

nisi ti bolesna

kad hodaš po

pozorištima

i kafanama

jesam majko

jesam

ja tumor hranim

rahatlukom

biram sliku da mi se sise

vide pa stavim uz

pjesmu i objavim

da mi lik koji piše

samnom kaže bravo

plaćam ljubavniku da

me izvede na večeru

na proslavi sjedim do

druga što se slika sa

puškom i mrtvim

fazanima

molim doktora da ne

štedi anesteziju