ja sam hladni parnasius
grubih krila
u snježnim visinama
gdje ni orlovi više ne lete
moj zamah uzrokuje oluje
na tvojim obalama
koje skrivaš osmijehom
pod crvenim velom
ti si nježna urania
što leprša kroz
aveniju baobaba
na drugom kraju svijeta
sjajiš na noćnom nebu
modro plavom
kad su ti krila zarita
pod moja rebra
sleti na hladan mramor
poljubi kamene usne
rastrgaj novinske članke
koji govore
što se dogodilo na današnji dan
dok si bila samo kukac
sačinjen sam
od strahova putnika
čeznutljivih sjećanja smrznutih
za svojim voljenima
moji snovi su u
starim slikama
koje nose uz srce
i pogledaju u posljednjem trenutku
kad sanjam
kristali ti padaju pod noge
grlim te krilima
namjesto kojih stoje ruke
sjedim pognute glave
kao anđeo koji te čuva na zemlji
tvoj svod pod stijenama
tvoj sjever
kad sanjam
upijaš zvijezde
udišeš strast
treperiš
šapućeš mi..
što sve tvori moje snove
od čega su sazdani tvoji?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.