Zorica Antulov | Riječima zaludnim...

 

Ne nabacuj se riječima zaludnim

na dijete iz utrobe nerođeno. 

Na majku mu umorenu. 

Na mladost izgubljenu 

ne nabacuj se riječima zaludnim. 

Na humak očev nestao. 

Na humak u duši procvao. 

Ne bacaj grumen taštine svoje grlate

na duše im nemušte, 

ugrabljene. 

Ne nabacuj se riječima zaludnim

na svijeće oltarne

upaljene. 

Ne nabacuj se ... 

Vapaju hladnog Dunava, 

kriku  s ravnice sjećanja

ne zamjeri se. 

Znaj:

narasla na ranama, 

zarasla pod vjeđama

suza

nad zvonikom Grada

još nije zakopana! 

Znaj:

Iz križa izdjeljana

pepelna poletjet će ptica, 

s krilima sjajnim ko sunce! 

Sjajnim ko ljubav sama. 

Ne vrijeđaj pepeo zaspalih. 

Tugu i svetost dana tih. 

Utihni.