Mašu s njom oni duhovni kao sa zastavicom
A ona je tako teška da postaje samo riječ
A riječi nam lepršaju, lagane i neodgovorne
Cura na biciklu misli da je to kad voliš čovjeka
Koji nije dobar prema tebi
Mama pred školom misli da bezuvjetno voli
I dala bi djeci i bubreg i srce i život
I sanja da su pametni, zdravi i dobri
A onda dođe Lukas, tri mjeseca prerano
I stalno ganja ta svoja tri mjeseca
Svoj zodijak, svoj rođendan
Ne očekuješ ništa za ovaj svijet
Ni ponos ni svrhu ni mir
Očekuješ samo da on bude sretan
U svijetu iza zelenog zrcala
Voliš ga bez uvjeta, beskrajno
I vrtiš se s njim na planetu
Koji bešumno hrli u beskraj Svemira
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.