Paola Crnjac | Posljednje školsko zvono

Četiri godine – kap u moru dana,

al' u srcu svaka zauvijek ostaje rana,

od prvih klupa i zbunjenih lica 

do zadnjeg smijeha i izlaska iz učionica. 

Dijelili smo testove, strahove, snove,

ispod klupa poruke, tihe, nove.

Ponekad suze, često bez razloga smijeh,

u toj maloj učionici – naš svijet, i poneki mali grijeh. 

Učitelji, i oni su zauvijek dio nas,

sad bismo sve dali za još jedan dan, 

još jedan zvuk zvona, još jedan plan. 

Možda nas život odvede na stotinu strana, 

možda se više nikad ne nađemo bez plana, 

al' dok dišu uspomene iz ovih klupa, 

znat ćemo – tu smo bili, to nas je skupilo skupa. 

U torbi sad više nema knjiga ni sata, 

ali nosimo priče za cijeli ostatak života.

Zbogom, razrede, al' ne i zbogom snovi, 

pri svakom koraku nosit ću vas u glavi i krvi!!!

                                                                                     PAOLA CRNJAC 4. c  

                                                                              OŠ „DOBRIŠA CESARIĆ” 

                                                                                              POŽEGA