Ivan Pozzoni | Punk nije smrt

Svi smo bolesni, svi smo dobro

nagurani u vlak o’Zulùovog života,

kakvi smo kako nam odgovara

uostalom, nitko ne zna slovo od Bantua.

Da bismo ponovno počeli letjeti,

bez predaha i bez ljubavi,

nije bilo potrebe za bijegom,

punker s trobojnicom bio je dovoljan:

bijeli Prozac, narančasti En

i svijetloplava Modalina bez okusa.

Svi smo isti, svi tražimo posao,

ljubav, snishodljivost, tko prvi stigne

ne nađe znak sramote pričvršćen nožem,

kao kad demo ocjene pobijede.

Ali još uvijek mi brbljaš jezikom

među ugovorima, životopisima, nabavljaš li ih?

Ne razumijem te i bojim se da će moj modus scribendi izumrijeti

kao u steli.