Zbrojena na niski vremena
otkidam dane životu
izgubljenom na kolodvorima.
Uzalud sam čekala mjesečinu
među prstima ogoljelih stabala
i bacala prašinu vjetru u oči.
Nije mi žao što nisam pokušala
podići zastore između bogatih prosaca
i ružnih djevica da mi se smiluje budućnost
široka od misli u milosti Božjoj.
Možda će Gospodin i danas drijemati
uz glazbu Apokalipse?
Upućeni mi rekoše da neće.
Pisat će memoare o svojoj besmrtnosti
i čudnoj nježnosti Čovjeka i Boga.
A potom će, kao i svaki pravi gospodin,
dobro oprati ruke.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.