Ruža Zubac-Ištuk | Tiha bjelina

Ustani, dijete moje,

pogledaj!

Vani je sve bijelo.

Bijelo je naše dvorište 

i selo cijelo.

I brijeg je bijel,

i onaj drugi iza njega

postao je velika hrpa snijega.

I šuma je jutros tiha, bijela,

bjelinom spava priroda cijela.

Ustani, dijete, 

svijet te zove,

ne boj se dana, 

iziđi, 

osmijehom sunce probudi,

nebesku bjelinu čine i ljudi.