Ako me diraš, ne mogu te sanjati.
Dišem tvoj miris, da osjetim više od toga što vidiš:
ovu tamu plavu zbog tvojih pogleda;
i ovaj topli eter, kao da stiže upravo s tvoje obale,
kao s kraja nekog drugog svijeta, još nedostupnog sadašnjosti;
ovom mjestu, gdje ne mijenja se više ništa
otkad si došla ti. Ne očekuje se i ne želi se
nešto jasno i dostupno.
Gotovo dodirljivo. Baš kao i u snu. U ovom snu
u kojem može se umrijeti u svakom trenutku. Pored tebe.
Na tvojim rukama. Kad ne mogu, ne mogu te više sanjati.
I ne mogu osjetiti ništa drugo osim tvog daha hladnog i slatkog.
Na ovoj zemlji, viđenoj opet. Kao da obala što se pruža
do ruba horizonta stvarno egzistira negdje.
Tamo odakle dolaziš. Dodiruješ me da vjerujem da postojiš.
Ovdje si i živa si. Pored mene.
U ovom snu u kojem se može umrijeti u svakom trenutku.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.