I lokva od kiše što pala je netom
Čini se lađi za plovidbu mamcem.
Da dosegne otoke, vrhove gora,
Središte Zemlje, pod oblakom dùgu,
Kanalom kraj puta do najvećih mora,
Do svemira tamnog na plovidbu dugu.
Da dosegne gradove, ljude, živote,
Da jedri u bajke, igra se riječju,
Djetinjstvu daruje prostor divote,
U godine tka zanesenost dječju.
Čvrsta je lađa od novinskog lista,
Bez sidra, u kretnji u srž doživljaja,
Od puta živi, ko život je ista,
Kad jednom zaplovi - ide do kraja.
Dok stari svijetom, metar po metar,
Oluja je sudbine iz neba vreba,
Da je ne prevrne nezvani vjetar
Ipak joj na dnu lot olova treba.
1 komentar :
sjajna metafora svih lebdećih snova i vjetrova koji njišu njih i papirnate lađe - svu našu nestalnost ipak - lot olova zadržava.
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.