Željko Perović | Rasute godine

Lutanja, posrtanja i kockanja
Bez karata u rukama,
Igra sa mladim godinama,
Hvalisav ulog,
A život sudija strog.

Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.

Umjesto kući na proplanak svraćao
Jutra čekao, novom se danu radovao
I začuo kroz guste krošnje vjetra fijuk,
Glasom znanca huk:
"Vidjel sinoć išta osim moći svoje?
Pogledaj u krvave dlane
I ne od čaše polomljene
Nit od srče oko stola,
Već od teškog žuljevitog rada!"

Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.

Laže povjetarac i krošnja laže,
Snagom se vrijeme zaustaviti može,
Čovjek se rađa da uživa,
I da bira snove koje če da sniva.

Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.

Godine mi lice isušile,
Niz staračka leđa kiša se obrušila
A vjetrina šiba da tijelo povija,
Da se sklonim,
Starost mi korake sakrila,
Zbogom mojim
U ništa rasutim godinama!